Praznici nisu samo dani odmora, već duboko ukorijenjeni trenuci ispunjeni vjerovanjima, običajima.Na ovaj dan roditelji ne dozvoljavaju djeci ni da se popnu na drvo, a seljaci strogo izbjegavaju radove na polju.
U srpskom narodnom predanju, dan svetog Vratolomeja (ili Vartolomeja) nosi duboko ukorijenjena vjerovanja i brojne neobične običaje. Taj dan, koji se slavi u pravoslavnom kalendaru, okružen je snažnim narodnim predanjima, strahopoštovanjem i simbolikom. Naime, u mnogim krajevima Srbije postoji vjerovanje da tog dana nikako ne treba dopustiti djeci da se penju na drvo, jer se smatra da je “lako slomiti vrat”. Sam naziv “Vratolomej” u narodnoj svijesti izaziva strah, jer se tumači kao dan kada se nešto može “prelomiti” – naročito vrat, što simbolizira veliku opasnost.
Ova uvjerenja nisu prisutna samo u vezi s djecom i drvećem. U mnogim krajevima Srbije, naročito u selima Pomoravlja i Šumadije, vjeruje se da je svetac izuzetno strog, posebno prema onima koji se ne pridržavaju vjerskih zabrana. Postoji narodna izreka: „Smlatiće te kao Vrtoloma prasku“, kojom se izražava koliko je moćna kazna svetog Vartolomeja. U nekim selima se vjeruje da Sveti Vratolomej strogo pazi da se na taj dan ne ore zemlja, jer će onima koji rade usjevi propasti. Takođe, vjeruje se da tada prijete prirodne nepogode kao što su oluje, grad i poplave. Zato se tog dana često sve zaustavlja – ništa se ne radi, kako bi se izbjegla svetčeva kazna.
U Šumadiji postoji vjerovanje da Sveti Vratolomej ima iscjeliteljsku moć, posebno kod osoba koje boluju od padavice (epilepsije). Ljudi koji pate od ove bolesti odlaze u manastire kako bi se pomolili i potražili ozdravljenje. U topličkom kraju vjeruje se da Sveti Vratolomej i Sveti Sava zajedno sjede na planini i motre na polja, čuvajući ih od nevremena. Prema narodnoj priči, tek kada oni zadremaju, može doći do grada ili oluje – ali se to rijetko dešava, jer su njihovi pogledi stalno usmjereni na zemlju i plodove koje ona daje.
Što se tiče same ličnosti svetog Vartolomeja, u hrišćanskoj tradiciji on se poistovjećuje s apostolom Natanailom, koji se pominje u Jevanđelju po Jovanu. U drugim Jevanđeljima, isti apostol se naziva Vartolomej. Zajedno s apostolom Filipom, Filipovom sestrom devicom Marijamom i ponekad sa svetim Jovanom Bogoslovom, propovijedao je hrišćanstvo u Aziji, Indiji i Jermeniji.
Jedna od najpoznatijih priča iz života svetog Vartolomeja jeste njegovo djelovanje u Jerapolju. Tamo su, prema predanju, on i apostol Filip čudesno ubili ogromnu zmiju koju su mnogobošci štovali kao božanstvo. Takođe, molitvom su izliječili slijepca Stahija, koji je bio slijep čak četrdeset godina. Međutim, njihovo djelovanje izazvalo je bijes među nevjernicima. Filip i Vartolomej su uhvaćeni i razapeti na krst – Filip je umro, dok je Vartolomej preživio mučenje.
- Poslije toga, Vartolomej je nastavio da propovijeda u Indiji, gdje je čak preveo Jevanđelje po Mateju na lokalni jezik. Na kraju je stigao u Jermeniju, gdje se dogodila još jedna značajna epizoda iz njegovog života. Po hrišćanskoj tradiciji, iscelio je kćerku tamošnjeg cara od ludila. Međutim, carev brat Astijag bio je zavidan i bijesan, pa je dao da Vartolomeja uhvate. Mučenje koje je uslijedilo bilo je izuzetno brutalno – svetac je prvo raspet, zatim mu je oderana koža, i na kraju mu je odsječena glava.
Vjernici su njegovo tijelo stavili u olovni sanduk i pokušali ga sačuvati, dok su mnogobošci taj sanduk bacili u more. Ipak, prema predanju, voda je čudesno odnijela sanduk do Liparskih ostrva, gdje ga je episkop Agaton, po Božijem otkrovenju u snu, dočekao i sahranio u hramu. Kasnije su mošti svetog Vartolomeja prenošene u italijanske gradove Benevento i Rim, gdje se i danas štuju.
Ukratko, Sveti Vartolomej u narodnoj i vjerskoj tradiciji predstavlja snažnu i duhovno moćnu figuru. Njegov dan nosi opomenu o poštovanju svetih običaja, zabrani rada, kao i o vjeri u Božiju pravdu i čuda. Iako je bio jedan od dvanaestorice Hristovih apostola, u srpskom narodu on je i čuvar usjeva, ljekar, zaštitnik i kaznitelj – sve u jednoj svetoj ličnosti, čije se ime sa strahopoštovanjem i danas izgovara.
