Jelena Bačić Alimpić poznato televizijsko lice,odluka da napusti svet televizije i upusti se u neizvesnu avanturu pisanja pokazala se kao hrabar ali ispravan korak. Njena životna i profesionalna transformacija od cijenjene novinarke i voditeljke do uspiješne spisateljice, fascinira mnoge koji prate njen rad.


Jelena Bačić Alimpić, nekada poznata TV voditeljka, danas je jedno od najčitanijih imena srpske književnosti. Iako je bila na vrhuncu svoje televizijske karijere, odlučila je da napusti reflektore i posveti se pisanju. Mnogi su sa iznenađenjem, ali i oduševljenjem dočekali ovu promenu, a njeni romani su postali bestseleri. I sama ističe da je ta odluka bila ogroman rizik, jer nije znala šta je čeka, ali je imala jasnu želju – da ostvari svoj san. Danas ponosno kaže da je ta promena donela sreću, slobodu i duševni mir.

  • Njen novi roman „Krojač“ donosi priču o Jakobu, nasledniku krojačke loze koji, da bi preživeo Drugi svetski rat, mora da promeni ime. Iako su likovi fikcija, inspiraciju je pronašla u životnoj priči jedine preživele žrtve holokausta u Srbiji, Ester Bajer. Jelena ističe da su sve priče u romanu plod njene mašte, ali i da ih pokreću snažne, emotivne ljudske sudbine.

Na pitanje da li je i sama bila primorana da radi nešto što nije želela, Jelena iskreno priznaje da jeste. Tokom karijere u novinarstvu, često je morala da intervjuiše osobe i radi na temama koje je nisu zanimale. Bila je podložna hijerarhiji i nije imala slobodu izbora. Iako je povremeno uživala u poslu, većinu vremena provela je u frustraciji, što ju je na kraju navelo da zauvek napusti medijski svet.

Odluka da se posveti pisanju došla je kada više nije mogla da pravi kompromise koji su narušavali njenu ličnost, zdravlje i savest. Taj trenutak preokreta bio je čin hrabrosti – napustila je sigurnu poziciju i zakoračila u neizvesnost. Danas, Jelena s ponosom ističe da je to bio jedan od najboljih poteza u životu.

U svom književnom radu, često piše o sudbinama koje su krojene u teškim vremenima. Kroz priču o „Krojaču“ dotakla se i tema prećutanih porodičnih tajni i tragičnih istorijskih događaja. Otkrila je i da je kao tinejdžerka radila različite poslove – na benzinskim pumpama, sajmovima, kulturnim manifestacijama – kako bi pomogla roditeljima i zaradila svoj džeparac. Upravo je rad u dokumentarnom programu JRT-a bio njeno prvo ozbiljno novinarsko iskustvo.

Iako danas zarađuje više kao književnica nego što je ikada kao novinarka i urednica, put do uspeha bio je mukotrpan. Sve što je postigla duguje svom radu, upornosti i veri u talenat. Najvažniju podršku dobila je od porodice, prijatelja i kolega iz pozadine, dok podršku javnih ličnosti nije očekivala niti je bila razočarana njenim izostankom.

  • Pisanje joj najviše prija kada je tužna. Najbolniji trenutak njenog života – smrt oca – motivisao ju je da napiše svoj prvi roman „Ringišpil“. Tada je shvatila da kroz pisanu reč može da izrazi emocije i nosi se sa tugom.

U 55. godini doživela je lični preobražaj, osvrćući se na greške iz prošlosti koje je pokušala da ispravi. Iako nije sve uspela da „saseče iz korena“, oseća se ispunjeno jer, kako sama kaže, sudbinu ne možemo izbeći, ali je možemo prekrojiti.

Ljubav sa suprugom, sudijom u penziji, traje više od tri decenije. Njihov odnos je zasnovan na međusobnoj podršci i razumevanju. Jelena zrači pozitivnom energijom, što duguje urođenom optimizmu, ljubavi prema ljudima i životinjama, a posebno psima kojih u kući imaju četiri.

Uloga bake joj je donela novu dimenziju ljubavi. Unuka Mila je obogatila njen svet i pokazala joj koliko još ljubavi nosi u sebi. Jelena danas živi ispunjen, skladan život kao majka, baka, supruga i uspešna spisateljica – sa zahvalnošću i osmehom.