Vladika Nikolaj Velimirovi, ostavio nam je dragocjene pouke koje i danas osvjetljavaju naše dileme.Svako od nas makar jednom u život, zastane pred bolnim pitanjem koje uzdrma i razum i vjeru. Zašto zli ljudi koji gaze moralna načela i ne mare za pravdu, često prolaze bolje od onih koji nastoje da žive pošteno.
U toku ljudskog života, neizbježno dolazimo u dodir s nepravednim pojavama i situacijama koje nas duboko uzdrmaju i natjeraju da se zapitamo: zašto zli i pokvareni ljudi često, naizgled bez posljedica, uživaju uspjeh, moć, bogatstvo i ugled, dok se oni koji su dobri, pošteni, pravedni i krotki nerijetko bore sa nedaćama, bolom i nepravdom? Kako to da tama ponekad izgleda jača od svjetlosti? Da li je zlo u ovom svijetu stvarno nagrađeno, dok je dobro zaboravljeno?
Vladika Nikolaj Velimirović, jedan od najuvaženijih duhovnika i mislilaca Srpske pravoslavne crkve, duboko se bavio ovom teškom, ali vječnom temom – temom nepravednog prosperiteta i prividne sreće onih koji ne mare za moralne zakone, koji gaze istinu i pravdu, a opet bivaju uspješni u očima svijeta. Njegove riječi nisu bile puko filozofiranje, već snažan, promišljen i duhovno bogat odgovor na pitanje koje je mučilo mnoge naraštaje: „Zašto napreduju nepravednici, i dokle traje njihova sreća?“
- Za sve one koji u trenucima očaja počinju da vjeruju kako zlo pobjeđuje, a pravda spava, Vladika Nikolaj donosi poruku punu nade, razumijevanja i duhovne utjehe, poruku koja prodire duboko u srce i osvjetljava tamu duševne borbe. On postavlja ključno pitanje koje nas vraća na pravi put: „I šta im biva na kraju, njima i porodu njihovom? Jesi li se to zapitao?“
Ne dozvoli da tvoje misli budu uzdrmane kada vidiš kako se neko hvali snagom i moći, a istovremeno zaboravlja Onoga koji mu je tu snagu podario. Prisjeti se starozavjetne priče o Golijatu, oholom divu koji je pao pred jednostavnom praćkom mladog Davida – ne zbog njegove sile, već zbog vjere, zbog duhovne snage koja dolazi od Boga.
Ne uznemiravaj srce svoje kada vidiš kako se neki obogaćuju nepravednim putevima, kako otimaju, grabe, zgrću i pohlepno žive, a nikada se ne nasite. Sve to bogatstvo može nestati u trenu, kao što su bogati i razuzdani Sodomljani zbrisani ognjem s neba, zajedno sa svim svojim raskošnim posjedima.
- Hrišćanin je pozvan da gleda širu sliku, da posmatra život sa stanovišta vječnosti, a ne trenutnog stanja. On zna da napredak zlih nije krajnji ishod, već samo privremena dozvola od Boga, dopuštenje da se nepravednik možda, u nekom trenutku, zastidi svoje nepravde, pokaje i okrene ka istini i spasenju.
Bog je neizmjerno milostiv. On ne gleda kao čovjek. On ne kažnjava odmah, niti oštro udara svakog ko skrene s puta. On čeka. On daje vrijeme. On dopušta, jer u toj slobodi leži mogućnost pokajanja. On želi da se čovjek sam sjeti, sam zaplače, sam se vrati. Zbog toga je mudrost Njegovih sudova duboka kao okean, kao bezdan koji niko ne može do kraja proniknuti.
Psalmist David u ushićenju kliče: „Sudovi su tvoji, Gospode, bezdana velika.“ I zaista, ko može ispitati svu dubinu Božijeg promisla, Njegove pravde i milosti?
Nerazumni ljudi često gube vjeru jer očekuju da Bog upravlja svijetom po njihovom, ljudskom razumijevanju pravde. A mudri, oni se neprestano trude da zavire u Božiji razum, da se usklade s Njegovim pogledom na svijet, koji je uzvišeniji i beskrajno dublji od našeg. I kad ne razumijemo – pozvani smo da vjerujemo.
Mnogo puta ni najmudriji ne mogu dokučiti zašto jedan čovjek umire mlad, a drugi star i nemoćan nastavlja da živi; zašto se pobožan muči, a bezbožnik uživa. I najuzvišenije duše u istoriji duhovnosti znale su se zbuniti pred ovom zagonetkom života.
Jedna priča iz svetog predanja to snažno oslikava. Umro je bogat čovjek, grešnik čije su zle radnje bile svima poznate. Njegova sahrana bila je veličanstvena – prisustvovali su episkop, sveštenici, mnogobrojni ljudi, govorilo se lijepo o njemu. Ubrzo potom, hijena je napala jednog isposnika u pustinji, svetog čovjeka, i rastrgla ga do smrti.
- Monah koji je posmatrao oba događaja, potresen i zbunjen, kroz suze se obratio Bogu: „Zašto, Gospode? Zašto blag život i blaga smrt onome koji tebe nije poštovao, a gorak kraj pravedniku?“ Tada mu se javi anđeo i reče: „Onaj grešnik imao je u životu samo jedno dobro djelo, i Gospod je htio da mu za to djelo isplati u ovom životu sve – da na onom svijetu ne bi imao ništa. Isposnik je imao samo jedan teži grijeh, i Bog mu ga je ovako očistio, da bi mu dao punu nagradu u Carstvu Nebeskom.“
Zato, ne sudi brzo. Ne gledaj stvarnost samo očima tijela. Razmišljaj o sudovima Božijim i polaži svu svoju nadu i povjerenje u Stvoritelja svoga. Jer Njegova pravda nikada ne izostaje – samo ponekad dolazi tiho i kasnije nego što očekujemo.
„Nemoj se žestiti gledajući nevaljale; nemoj zavideti onima koji čine bezakonje“, opominje nas pravedni car David, koji se i sam borio sa istim pitanjima koja i tebe muče. No Gospod mu je otkrio razum da shvati, da vidi dalje i dublje.
I na kraju, on sa sigurnošću i smirenošću izjavljuje: „Bejah mlad i ostareh, i ne videh pravednika ostavljena, niti djece njegove da prose hleb.“
Čitaj često Psaltir – knjigu nad knjigama kad je riječ o duhovnoj borbi i utjesi. U njoj se krije snaga, razumijevanje, i mir koji silazi u srce. Neka ti Gospod podari blagoslov i mir duši tvojoj, i neka ti umiri sve ono što te sada uznemirava.
