Šta se tačno dogodilo u aprilu 2011. godine u mirnoj ulici jednog francuskog predgrađa?Kako je cijela porodica nesta,detaljnije u nastavku…
U savremenoj francuskoj istoriji malo je slučajeva koji su toliko uznemirili javnost, zaintrigirali medije i ostavili trajan osjećaj nelagode kao misteriozni i tragični slučaj porodice Dupont de Ligonnès. Ova priča, obavijena velom tajni, laži i nevjerovatnih obrta, počinje u aprilu 2011. godine u mirnom, pitoresknom gradu Nantu, smještenom na zapadu Francuske. Porodica, koja je važila za oličenje francuske buržoazije – obrazovana, religiozna, naizgled sretna i finansijski stabilna – iznenada nestaje bez traga. Ono što je uslijedilo šokiralo je cijelu naciju, ali i svijet.
Porodica koja je iznenada iščezla
Porodicu Dupont de Ligonnès činili su otac Ksavijer, majka Anjes, te njihova četvoro djece: Artur, Tomas, En i Benoa. Bili su poznati po svom tihom, povučenom životu, ali i po visokim moralnim standardima i uključenosti u katoličku zajednicu. Ksavijer je navodno vodio nekoliko malih preduzeća, dok je Anjes radila u lokalnoj školi. Na prvi pogled, njihova svakodnevica bila je tipična za srednjoklasnu porodicu – ljetovanja, školske aktivnosti, zajedničke večere.
Međutim, početkom aprila 2011. godine, komšije su primijetile nešto neobično. Kapci na prozorima kuće ostali su zatvoreni danima, a poštansko sanduče se prepunilo nepreuzetom poštom. Telefoni su prestali da zvone, a porodica je naglo prekinula sve kontakte s prijateljima, školom, pa čak i radnim mjestima. Ubrzo nakon toga, rođaci i prijatelji počinju da sumnjaju da se nešto strašno dogodilo. Policija pokreće istragu, ali prvobitno ne pronalazi ništa sumnjivo u kući – bar ne na prvi pogled.
Neobična pisma i tvrdnje o tajnom životu
Situacija postaje još misterioznija kada više osoba iz okruženja porodice dobija pisma navodno napisana od strane Ksavijera. U tim pismima on tvrdi da je dugi niz godina tajni agent koji radi za američku DEA (Agenciju za borbu protiv droge) i da je njegova porodica, uslijed smrtonosne misije, morala biti sklonjena u program zaštite svjedoka. Poruke su bile napisane naizgled uredno, racionalno, i čak su sadržavale detalje koji su djelovali uvjerljivo.
Ipak, brojni poznanici su izrazili ozbiljne sumnje. Ksavijer nikada nije pokazivao bilo kakve znake takvog dvostrukog života, niti je ikada spominjao da ima veze sa bilo kakvom vladinom službom. Pisma su, iako pažljivo sročena, djelovala kao posljednji pokušaj da se zavara trag.
Stravično otkriće ispod terase
Nakon nekoliko posjeta domu, bez konkretnih dokaza o zločinu, policija se odlučuje na detaljno ispitivanje objekta. Tokom šestog obilaska kuće, uz pomoć specijalizovanih pasa tragača i termalnih kamera, otkrivena su tijela Anjes i četvoro djece – pažljivo zakopana ispod terase, umotana u plastične folije i pokrivena religijskim simbolima. U blizini je pronađen i križ, kao i poruke upućene Bogu.
Obdukcija je pokazala da su svi članovi porodice bili uspavani sredstvima za smirenje, a zatim ubijeni iz vatrenog oružja s prigušivačem. Vjeruje se da su ubistva izvršena između 3. i 5. aprila. Istražitelji su bili šokirani otkrićem da je Ksavijer ostao u kući danima nakon ubistava, hladnokrvno spavajući iznad tijela svoje porodice, ručajući u restoranima, i ponašajući se kao da se ništa nije dogodilo.
Nestanak bez traga – Kuda je nestao Ksavijer?
Nakon zločina, Ksavijer je putovao kroz južnu Francusku, koristeći svoj automobil i boraveći u raznim jeftinim hotelima. Sigurnosne kamere su ga posljednji put zabilježile u mjestu Roquebrune-sur-Argens, na Azurnoj obali. Nedugo zatim, njegovo vozilo je pronađeno napušteno u blizini planinske staze, a od tada mu se gubi svaki trag. Nikakvi čvrsti dokazi o njegovom daljem kretanju nisu pronađeni – ni tijelo, ni pasoš, ni finansijski trag.
Teorije i mogući motivi
Motiv ovog monstruoznog zločina nikada nije zvanično potvrđen, ali najprihvaćenija teorija ukazuje na finansijski kolaps i psihološki slom Ksavijera. Njegov poslovni život bio je pun neuspjeha, a dugovi su dostigli alarmantne razmjere. Neki istražitelji smatraju da je kombinacija ekonomske propasti, religijskog fanatizma i osjećaja lične bezvrijednosti dovela do toga da ubistvo vidi kao jedini “izlaz”.
Pojavile su se i druge teorije – od toga da je bio umiješan u sektaške aktivnosti, do sugestija da je zločin bio “ritualnog karaktera”. Pojedini istraživači spekulišu da je Ksavijer dugo planirao ubistva, uzimajući u obzir način na koji su tijela sakrivena i svi digitalni tragovi uklonjeni.
Da li je živ?
Do danas, više od deset godina kasnije, niko ne zna da li je Ksavijer Dupont de Ligonnès mrtav ili živ. Povremeno se pojavljuju navodi o njegovom viđenju u raznim dijelovima Evrope i Latinske Amerike, ali nijedna informacija nije potvrđena. Francuske vlasti su pratile stotine tragova, izvršile desetine hapšenja ljudi koji su mu ličili, ali nijedno od njih nije bilo Ksavijer.
- Neki vjeruju da je izvršio samoubistvo ubrzo nakon što je napustio auto, dok drugi smatraju da je, kao perfekcionista i manipulator, uspio da napravi savršen plan za bijeg i danas možda živi pod lažnim identitetom u nekoj udaljenoj zemlji.
Kulturni i medijski odjek
Slučaj porodice Dupont de Ligonnès postao je svojevrsni fenomen. Osim brojnih medijskih članaka, TV emisija i podcasta, Netflix je 2020. godine obradio ovu priču u seriji Unsolved Mysteries, u epizodi pod nazivom “House of Terror”. Emisija je dodatno internacionalizovala priču i izazvala novo interesovanje za istragu, posebno među mladom publikom koja ranije nije bila upoznata s detaljima slučaja.
Zaključak
Više od decenije nakon jezivih događaja iz aprila 2011. godine, sudbina Ksavijera Dupont de Ligonnèsa ostaje jedno od najvažnijih nerešenih pitanja u modernoj evropskoj kriminalistici. Njegova sposobnost da potpuno nestane u eri digitalnog nadzora ostavlja mnoge u čudu. Slučaj i dalje budi emocije, podstiče teorije i tjera na razmišljanje o tome koliko je zapravo moguće nekome “nestati” bez traga.
Hoće li ova priča ikada dobiti konačan epilog? Da li ćemo jednog dana saznati istinu? Dok čekamo odgovore, ostaje nam da analiziramo, učimo i ne zaboravimo – jer istina, ma koliko bila skrivena, uvijek ima tendenciju da ispliva na površinu.
