Silvana Armenulić zvijezda sjajnog glasa, prepoznatljivog stila i tužne sudbine. Njena životna priča i dalje izaziva emocije, a posebnu težinu nosi sudbina njene kćerke Gordane koja je majku izgubila sa samo dvanaest godina.
Gubitak roditelja jedan je od najtežih udaraca koje život može zadati. Kada se to dogodi u djetinjstvu, u godinama kada još nismo formirani kao osobe, kada tražimo sigurnost, toplinu i zaštitu – bol postaje gotovo nepodnošljiva. A kada je roditelj javna ličnost, ikona koja pripada ne samo porodici već i cijeloj naciji, bol dobija dodatnu dimenziju. Jer gubitak nije samo ličan – on postaje kolektivan, medijski izložen, duboko isprepleten s uspomenama miliona drugih.
Jedna od onih koja je tu težinu nosila na svojim ramenima je Gordana Armenulić, kćerka pokojne Silvane Armenulić – jedne od najblistavijih zvijezda nekadašnje jugoslavenske narodne glazbe. Danas donosimo priču o djevojčici koja je odrasla bez majke, o ženi koja je iznijela nasljeđe legende s dostojanstvom, i o životu ispunjenom sjećanjima, tišinom i neizrecivom tugom.
Silvana Armenulić – život između pjesme i tragedije
Silvana Armenulić, rođena kao Zilha Bajraktarević 18. maja 1939. godine u Doboju, bila je četvrto dijete u siromašnoj muslimanskoj porodici s trinaestoro djece, od kojih je četvero umrlo još u ranom djetinjstvu. Otac je rano napustio porodicu, pa se majka Hajrija sama borila da prehrani i odgoji djecu. Zilha, kasnije poznata kao Silvana, vrlo je rano spoznala težinu života. Upravo iz tog siromaštva i tuge, rodila se snažna želja da nešto postigne – da uspije i ne bude teret svojoj majci.
I uspjela je. Njen glas, pun emocije i snage, njen izgled, stil i harizma, činili su je neodoljivom pojavom. Prvi uspjeh postigla je sa izdavačkom kućom “Diskos”, gdje je njen prvi album prodao 50.000 primjeraka, što je tada bila nevjerovatna cifra. Potom prelazi u PGP-RTS, snima hitove s velikim imenima, a 1967. godine objavljuje solo album koji je zacementirao njeno mjesto među najvoljenijim pjevačicama.
Njeni hitovi, poput “Šta će mi život bez tebe, dušo”, “Rane moje”, “Srce gori jer te voli” i “Cigani svirajte, svirajte”, postali su bezvremenski. Bila je simbol stila i ljepote, žena koja je uticala i na modu i na muzički izraz u tadašnjoj Jugoslaviji.
Nažalost, njena životna priča prekinuta je iznenada i tragično. Dana 10. oktobra 1976. godine, vraćajući se s koncerta iz Aleksandrovca, poginula je u saobraćajnoj nesreći zajedno sa svojom trudnom sestrom Mirjanom Barjaktarević i violinisticom Radom Jašarević. Jugoslavija je izgubila jednu od svojih najvećih zvijezda, a dvanaestogodišnja djevojčica – izgubila je majku.
Gordana Armenulić – dijete tuge i ponosa
Gordana Armenulić, jedino dijete koje je Silvana imala sa svojim suprugom, poznatim teniserom Radmilom Armenulićem, ostala je bez majke u najosjetljivijem periodu života. Imala je svega dvanaest godina kada se desila tragedija, i njen svijet zauvijek se promijenio. Odrastala je bez zagrljaja koji liječi, bez majčinog osmijeha, bez riječi utjehe koje bi samo Silvana znala izgovoriti.
- Danas, više od četiri decenije kasnije, Gordana i dalje osjeća tu prazninu. Na godišnjicu majčine smrti, nerijetko podijeli poneku staru crno-bijelu fotografiju na društvenim mrežama – one fotografije koje vraćaju u vrijeme kada je sve bilo jednostavno, kada su majčine ruke bile najčvršći štit od svijeta. I dok se oči napune suzama, Gordana sa snagom žene koja je mnogo prošla zna reći: “Dobro sam.” To “dobro sam” izgovara se sa stegnutim grlom, ali i ponosom – jer nosi ime jedne heroine jugoslavenske glazbene scene.
Gordana Armenulić danas ima 58 godina. Iako se nikada nije bavila muzikom, njen život obilježen je dostojanstvom, obrazovanjem i mirnom snagom. Završila je Prirodoslovno-matematički fakultet u Beogradu, gdje je kasnije i predavala, posvetivši svoju karijeru nastavi i obrazovanju. Također, ponosna je majka dvojice sinova i nosi ime bake po ocu – Radmila.
Snaga naslijeđa i tišina sjećanja
Film “Toma” iznova je podsjetio publiku na veličinu Silvane Armenulić, ali i otvorio vrata za dublje interesovanje za njen privatni život, pogotovo kod mlađe generacije koja je njene pjesme možda čula, ali nije znala tko je bila žena iza tog glasa. Iako je Silvana otišla prerano, njene pjesme žive, a kroz njih i uspomena na nju – ne samo u muzičkom, već i u ličnom, porodičnom smislu.
Gordana Armenulić danas nosi teret slavnog imena, ali i snagu žene koja je bez majke, tiho i dostojanstveno, izgradila život pun ljubavi, obrazovanja i poštovanja prema nasljeđu koje joj je ostavljeno. U svakom tonu Silvanine pjesme, u svakom stihu, odzvanja i nešto od Gordane – jer dokle god se pjesme pjevaju, ni ljubav, ni sjećanja, ni majke – ne umiru.
