Patrijarh Pavle preminuo prije više od decenije, njegovo prisustvo se i dalje snažno osjeća među narodom. Njegove riječi, skromnost i neizmjerna duhovna mudrost ostavili su neizbrisiv trag u dušama vjernika širom svijeta.
Prošlo je više od petnaest godina otkako nas je napustio Patrijarh Pavle, ali i danas, njegova mudrost, skromnost i duboka duhovnost ne prestaju da žive u srcima miliona ljudi. Njegove riječi, gestovi, i svakodnevna jednostavnost ostali su svjetionik u vremenu kada mnogi tragaju za istinom, utjehom i smislom. Bio je čovjek koji je govorio tiho, ali su njegove riječi odjekivale glasnije od hiljadu govora. Bio je pastir naroda, ali i otac svakom ko je tražio mir.
Među brojnim pričama koje se i danas prenose s koljena na koljeno, jedna posebno dirljivo oslikava njegovu duhovnu veličinu i snagu njegovih poruka. To nije priča o čudu, već o tihoj, ali snažnoj intervenciji u najtežem trenutku ljudskog bola – u trenutku kada majka izgubi svoje dijete.
Tri riječi koje su promijenile sve
U toj potresnoj priči, mlada majka, slomljena od bola nakon tragične smrti svog sina, dolazi kod Patrijarha Pavla u potrazi za smirenjem duše, u očajničkoj potrebi da pronađe makar tračak nade i smisla u svojoj neizrecivoj patnji. Umorna od pitanja bez odgovora i tišine koja ju je gušila, očekivala je možda duge riječi utjehe, neko veliko objašnjenje Božje volje.
Međutim, Patrijarh Pavle je samo spustio pogled, pogled pun saosjećanja i dubokog razumijevanja, a onda, sa blagim ali odlučnim glasom, izgovorio tri jednostavne riječi:
„Život je dužnost.“
Te tri riječi, kratke i tihe, bile su snažnije od bilo kakve duge besjede. U njima se krila dubina monaškog iskustva, hrišćanske vjere i ljudske mudrosti proživljene kroz godine trpljenja, molitve i služenja. Nisu bile samo rečenica – bile su istina, lekcija, poruka i molitva u jednom.
Šta zapravo znači – život je dužnost?
U savremenom svijetu, gdje se često naglašava pravo na izbor, sloboda i individualnost, Patrijarh Pavle nas podsjeća na drugu stranu postojanja – na obavezu koju imamo prema daru života. Te riječi znače da, bez obzira na bol, gubitak, ili dubinu očaja, ne smijemo zaboraviti da je život svetinja. To nije teret koji nosimo protiv svoje volje, već odgovornost koju primamo sa vjerom.
On nas poziva da ne odustanemo. Da ne odustanemo čak ni onda kada nas sve tjera da stanemo. Da se ne predamo čak ni kada nam se čini da smo sami. Da ne dignemo ruku na ono što nismo mi stvorili. Da budemo hrabri u trenucima kada hrabrost djeluje kao nemoguća misija.
Jer, kako je često govorio Patrijarh Pavle – „Budimo ljudi.“
Život kao svetinja, a ne slučajnost
Patrijarh Pavle nije govorio mnogo, ali svaka njegova riječ imala je težinu. Za njega, život nije bio nešto prolazno, potrošno, bez značenja. Naprotiv, smatrao je da je svaka sekunda koju provedemo na ovom svijetu prilika da učinimo dobro, da oprostimo, da se borimo, da volimo i da vjerujemo. Život nije privilegija koju možemo uzeti zdravo za gotovo – to je amanet. Obaveza. Dužnost.
U tim njegovim riječima „život je dužnost“ sadržana je poruka da i kada smo slomljeni, i kada nas život kleči, moramo pronaći snagu da ustanemo. Ne zbog pritiska drugih, već zbog svetosti života samog – zbog dara koji nam je povjeren. Patrijarh je učio da čovjek nije vlasnik života, već njegov čuvar.
Pouka koja ostaje – vječna i živa
U vremenu nemira, brzine, površnosti i gubitka osnovnih vrijednosti, riječi Patrijarha Pavla ostaju kao stijena u oluji – nešto na šta se uvijek možemo osloniti. Njegova poruka nosi utjehu onima koji pate, ali i upozorenje onima koji zaboravljaju na svetost svakog dana koji im je dat.
„Život je dužnost“ ne znači da moramo trpjeti bez smisla. To znači da svaki izazov može biti put prema nečem višem, svakodnevna borba – korak prema unutrašnjem rastu. Ta rečenica nosi tiho obećanje: da Bog nije daleko, da patnja nije kraj, da postojimo s razlogom.
Zato, i danas, godinama nakon što nas je napustio, Patrijarh Pavle nastavlja da živi kroz svoje riječi. Njegov život, tih i nenametljiv, ali ispunjen vjerom i ljubavlju, ostaje putokaz svima nama koji tražimo svjetlo u tami. Jer dok god postoji neko ko će prenijeti njegove riječi, Patrijarh Pavle će i dalje biti s nama – tiho, skromno, kao što je oduvijek bio.
