Lidija je na dan sahrane svog oca doživjela šok koji nikada neće zaboraviti. U trenutku kada je mislila da je sve već gotovo, istina o njegovom životu i njegovim tajnama iz prošlosti počela je izlaziti na svjetlo…
Šok zbog gubitka oca bio je ogroman za Lidiju – ne samo zbog toga što je izgubila voljenu osobu, već i zbog činjenice da je otkrila nešto što je u potpunosti promijenilo njen pogled na njega. Bio je točan, kako je ona to vidjela, idealan otac i posvećen suprug. Nikada nije posumnjala da bi mogao skrivati bilo kakve tajne. Ipak, na sam dan njegove sahrane, njeno poimanje stvarnosti potpuno se promijenilo.
Dok su se okupljali prijatelji i rodbina kako bi se oprostili od njenog oca, Lidijin pogled zapeo je za mladu ženu u crnini. Djevojka joj je bila čudno poznata, kao da je gledala sebe u ogledalu, ali u starijoj verziji za nekoliko mjeseci. Bila je očigledno duboko potresena i neprestano je plakala, što je Lidiju zbunilo jer nije znala ko je ta žena. Upitavši baku ko je ta djevojka, dobila je hladan, gotovo odbojni odgovor: „Niko.“
No, nešto u Lidiji nije dopuštalo da zaboravi nepoznatu ženu. Osjećala je snažnu potrebu da sazna istinu, iako joj to nije bilo nimalo lako. Kada je sahrana završila, ta djevojka joj je prišla zajedno s još dvije žene. Bez obzira na sve svoje emocije, Lidija je ostala mirna. Uzimajući je za ruku, djevojka ju je tiho upitala: „Da li si ti Lidija?“ A onda je izgovorila riječi koje su joj zauvek promijenile život: „On je bio i moj otac.“
Lidija nije reagirala odmah. Poželjela je pričekati večer, kada će imati priliku razgovarati s majkom, ali umjesto očekivanog razgovora naišla je na zid negiranja. Majka je odbijala čak i pomisao da bi njen muž mogao imati dijete izvan braka. Lidija nije odustajala, no nije željela svom svijetu, koji se upravo urušavao, zadati još jedan težak udarac. Ipak, dva dana kasnije, odlučila je otići kod bake, odlučna da sazna cijelu istinu.
Nakon mnogo uvjeravanja, baka je pristala da joj otkrije tajnu – ali pod jednim uvjetom: da Lidija nikada više ne spomene tu djevojku i da je ne kontaktira. Lidija je obećala, ali nije ni slutila da to obećanje neće moći ispuniti. Uz tihu kafu i osjećaj težine na grudima, baka joj je ispričala dugo čuvanu porodičnu tajnu. Otac joj je, naime, godinama vodio dvostruki život.
Prije nego što je upoznao Lidijinu majku, bio je u vezi sa ženom koja je zatrudnjela. Iako je tada čekao dijete s tom ženom, zaljubio se u Lidijinu majku, koja je također brzo ostala trudna. Odabrao je život s njom, ali nikada nije potpuno prekinuo vezu s prvom ženom, koja mu je rodila ćerku – Lenku. Razlika između Lidije i Lenke bila je samo nešto više od šest mjeseci. Iako otac nikada nije zvanično priznao Lenku, kako je baka rekla, pokušavao je biti otac na svoj način. Kada bi Lidija i njena majka išle na more, jer je otac zbog posla bio spriječen, on je to vrijeme provodio s drugom porodicom. Baka je tvrdila da nije volio tu ženu, ali da je ostao u njenom životu zbog odgovornosti prema djetetu.
Nakon što je čula bakinu priču, Lidija je bila zbunjena i slomljena. Iako joj je bilo jasno da je otac imao svoje tajne, nije željela odmah otkriti istinu majci. Majka je već izgubila ljubav svog života i patila zbog toga, i Lidija nije imala snage da joj zadat još jedan bolan udarac. Ipak, pomisao na sestru koju nikada nije upoznala, a koja je cijelo vrijeme postojala, nije joj dopuštala mira.
Dva mjeseca nakon toga, Lidija je odlučila kontaktirati Lenku putem društvenih mreža. Dogovorile su susret van grada, daleko od očiju porodice, gdje su podijelile svoja iskustva. Lenka je znala za Lidiju odmalena, ali nikada nije imala hrabrosti da joj priđe jer je obećala svojoj majci da je neće kontaktirati. Iako je imala mnogo razloga za ogorčenje, govorila je o svom ocu s poštovanjem i bez trunke gorčine.
Unatoč početnim nesigurnostima, dvije djevojke su se brzo zbližile. Lidija je napokon doživjela ono što znači imati sestru – dijelile su odjeću, pomagale si na fakultetu i bile međusobni oslonac. Njihovo sestrinstvo raslo je tiho, u tajnosti, daleko od očiju ostale obitelji. Na kraju, Lidija je priznala sebi da, iako je prvobitno osudila svog oca zbog njegovog dvostrukog života, nije bila u stanju da ispuniti obećanje koje je dala. Lenka je postala važan dio njenog života – ne kao mrlja iz prošlosti, nego kao svijetla tačka u njenoj sadašnjosti i nada za bolju budućnost.
