Narodna vjerovanja često se prenose sa koljena na koljeno.U današnem članku vam donosim koju biljku trebamo izbjegavati u svom dvorištu.
Narodna vjerovanja često se prenose sa koljena na koljeno.U današnem članku vam donosim koju biljku trebamo izbjegavati u svom dvorištu.
U narodnim vjerovanjima naših starih, svaki cvijet, grm ili drvo imao je svoju priču. Nije se svaka biljka sadila bilo gdje – znalo se šta ide uz kuću, a šta se ne smije ni blizu praga. Među njima, posebno se izdvaja jedna biljka za koju su naši preci govorili da “ni za živu glavu ne valja da raste u dvorištu”, jer – kažu – tera sreću iz kuće i navlači maler.
Bagrem – drvo bez roda, drvo bez blagoslova
Bagrem, iako danas mnogima poznat po mirisnim cvjetovima i medu, u starim vremenima nosio je sasvim drugo značenje. Smatralo se da je to drvo “nerod” – simbol neplodnosti i praznine. “Gdje bagrem niče, tu ništa drugo ne rađa,” govorile su starice. Vjerovalo se da, ako se zasadi u blizini kuće, može da donese oskudicu, da uspori napredak i poremeti blagostanje doma.
Kalemljenje bagrema bilo je gotovo zabranjeno. Ljudi su vjerovali da takav čin donosi nesreću, razdor među ukućanima i niz neuspjeha. Neki su čak izbjegavali da sjede u njegovoj sjeni – jer, kako su govorili: “Nerod nosi nerod, i na grani i u kući.”
Orah – drvo teške energije
Još jedno drvo koje se našlo na “crnoj listi” naših predaka bio je – orah. U narodnoj predaji, orah je nosio tešku, mračnu energiju. Vjerovalo se da njegovo snažno korijenje “guši” kuću, odvlači energiju ukućana i donosi bolest. Ljudi su govorili da ispod oraha “ni trava ne raste, ni čovjek ne ojača”.
Posebno se upozoravalo da se ne sjedi pod orahom, jer se vjerovalo da njegova gusta sjena “pije čovjekovu snagu” i da može izazvati glavobolje, slabost i tugu. Legende kazuju o domovima koji su doživjeli propast – bilo kroz bolest, bilo kroz siromaštvo – čim su zasadili orah kraj kuće.
Biljke koje su čuvale dom: od svetih do ljekovitih
Srećom, nisu sve biljke bile “zle” – mnoge su imale suprotno značenje i služile kao zaštitnice kuće, domaćina i porodice. Takve biljke nisu se samo sadile, već i čuvale s poštovanjem.
Hrast – simbol snage i vječnosti
Hrast je bio sveto drvo, naročito cijenjeno među Slavenima. Njegove jake grane simbolizirale su postojanost, dok su mu korijeni povezivali zemlju s nebesima. Božićno drvo često je bila hrastova grana, unosila se u dom sa željom da donese mir, zdravlje i trajnost porodici.
Čuvarkuća i perunika – čuvari od nevremena
Na krovove kuća, naročito na selima, postavljane su biljke poput čuvarkuće i perunike (irisa). Vjerovalo se da štite kuću od groma, oluja i zlih sila. Narod je govorio: “Gdje čuvarkuća raste, tu munja ne udara.”
Lipa – duhovno drvo blagostanja
Lipa je imala posebno mjesto u narodnoj svijesti – ne samo zbog ljekovitog cvijeta, već i zato što se smatralo da privlači dobre duhove. Sadila se na rubu dvorišta, jer se vjerovalo da u njenoj blizini duhovna energija ostaje čista i blaga.
Vrba – drvo koje liječi dušu
Vrba, vječno vezana uz vodu, smatrala se moćnim pročišćivačem. Grančice vrbe su se koristile u obredima zdravlja, plodnosti i zaštite. Narodna mudrost kaže: “Gdje vrba pije vodu, tamo nema zle misli.”
Glog – stražar kućnog praga
Glog je bio zaštitnik doma – njegove trnovite grane kačile su se iznad vrata kako bi odbijale “zle oči”, duhove i nečiste sile. Plodovi gloga bili su moćan lijek za srce, a duhovno je simbolizirao snagu protiv tame.
Dren – snaga, zdravlje i dugovječnost
Dren je bio jedno od najvoljenijih stabala u narodu. Cvjeta rano, a plod donosi kasno – zbog toga se vjerovalo da simbolizira izdržljivost i dug život. Grančice drena unosile su se u dom za praznike – na Jurjevo, Djurdjevdan i Božić – kako bi “u kuću ušlo zdravlje, snaga i sreća”.
Jabuka i šljiva – drveće života i obilja
U svakom domaćinskom dvorištu, ako ništa drugo, rasla je jabuka ili šljiva. Jabuka se povezivala s ljubavlju i zdravljem, dok je šljiva bila simbol plodnosti, bogatstva i porodičnog naslijeđa – naročito jer je od nje dolazila rakija, džem i suvo voće, čuvari zimnice i tradicije.
U današnje vrijeme, možda ne vjerujemo svi u ova narodna vjerovanja, ali jedno je sigurno – naši stari nisu ništa radili bez razloga. Poštovanje prema prirodi, biljci i tlu na kojem se živi utkano je u svaku njihovu odluku. Pa ako i ne vjeruješ u maler, možda nije loše da poslušaš mudrost naroda – jer bolje je spriječiti nego liječiti.
