I dok se javnost i dalje pita da li ljubav zaista ne poznaje godine, ovaj glumac je dokazao da život piše priče koje su ponekad nevjerovatne.
U svijetu umjetnosti, posebno glume, ponekad se dogode priče koje svojim nevjerovatnim detaljima nadmašuju i najbolje scenarije. Jedan takav životni roman bez sumnje je ispisao legendarni glumac Zvonimir Rogoz – čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji jugoslovenskog i evropskog teatra, ali i u domenima koje mnogi ni ne povezuju sa pozorištem – poput Ginisove knjige rekorda.
- Rođen davne 1887. godine u Zagrebu, u uglednoj porodici advokata, Rogoz je već u ranim godinama ostao bez roditelja. Sudbina ga nije mazila, ali ga je oblikovala. Odrastao je uz kuma koji ga je poslao u poslovnu školu u Beč, vjerujući da je to siguran i stabilan put. Međutim, srce mladog Zvonimira pripadalo je potpuno drugom pozivu – glumi. Umjesto da broji račune i računa bilanse, Rogoz je odabrao da broji uloge, replike i godine provedene na sceni.
Njegova glumačka karijera bila je izuzetno bogata i raznovrsna. Igrao je u brojnim pozorištima – od Osijeka i Varaždina, preko Ljubljane, pa sve do Praga, gdje je ostvario veliki međunarodni uspjeh i glumio u čak dvadesetak filmova. Bio je poznat kao interpretator ozbiljnih, dramskih uloga – uključujući i Hamleta – što mu je donijelo status vrhunskog umjetnika u tadašnjoj Evropi.
Ali, uprkos ogromnom profesionalnom uspjehu, ono po čemu je Rogoz ostao najviše upamćen jeste – njegova privatna priča, koja je šokirala i fascinirala čitavu bivšu Jugoslaviju. Naime, u 92. godini života postao je otac! Njegova supruga Agata, od njega mlađa čak 56 godina, rodila je sina Rafaela, što je tada odjeknulo kao bomba u javnosti. Svi mediji pisali su o ovom neobičnom događaju, a narod je podijeljen – jedni su čestitali, drugi su sumnjali.
Nisu izostale ni tračeve. Pojavile su se glasine da Rogoz možda nije biološki otac djeteta, ali je Agata takve tvrdnje odlučno odbacila, naglašavajući da takve priče dolaze upravo od bivših ljubavnica njenog supruga koje nisu mogle podnijeti njegovu sreću u poznim godinama. Rogoz je, u svom prepoznatljivom stilu, sve to komentarisao sa dozom humora. Kada su ga pitali kako je moguće da je postao otac u 92. godini, uz osmijeh je odgovorio:
– Pa eto, nismo pazili!
- Ovaj nevjerovatan trenutak iz njegovog života ušao je i u Ginisovu knjigu rekorda, a Rogoz je postao jedan od rijetkih ljudi na svijetu koji su dobili dijete u tako poznim godinama. Iako mnogi potajno priželjkuju da dožive stotu, Rogoz je ne samo doživio, već i radio do samog kraja – svoju posljednju ulogu odigrao je upravo u stotoj godini života, čime je postao i prvi stogodišnjak u pozorišnoj istoriji Hrvatske koji je aktivno nastupao na sceni.
Dvije godine prije smrti objavio je i autobiografiju simboličnog naslova “Mojih prvih 100 godina”, u kojoj je sabrao sjećanja, životne lekcije, uspone i padove, ljubavi i izazove kroz koje je prošao. Njegov život bio je spoj umjetnosti, strasti, duhovitosti i nevjerovatne životne energije koja nije jenjavala ni kada su godine postale trocifrene.
Zvonimir Rogoz preminuo je 6. februara 1988. godine, u svom rodnom Zagrebu, u 101. godini života. Do samog kraja ostao je simbol vitalnosti, harizme i dokaza da život zaista ne prestaje kada to kalendar kaže. Njegovo ime i dalje se s poštovanjem izgovara, a njegova priča ostaje inspiracija – ne samo glumcima i umjetnicima, već svima koji vjeruju da godine ne određuju granice onoga što čovjek može postići.
