Pre godinu dana, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije po prvi put aktiviralo je sistem potrage „Pronađi me“, inspirisan sistemom Amber Alert, kako bi pomoglo u traženju nestale devojčice, Danku Ilić, koja je nestala u okolini Bora. Ovaj signal, koji se koristi kako bi se u najkraćem mogućem vremenu podigla uzbuna u slučaju nestanka deteta, predstavlja veliku promenu u načinu na koji se Srbija bori protiv otmica i nestanaka dece, a pokrenut je po uzoru na slične sisteme u drugim zemljama, kao što je Amber Alert, koji je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sistem „Pronađi me“ ima za cilj da obavesti široku javnost u trenutku kada dete nestane, čime se povećava mogućnost da se dete brzo pronađe. Ovaj sistem je prethodno postao poznat i popularizovan širom sveta, naročito u Sjedinjenim Američkim Državama, gde je utemeljen u čast tragično nastradale devojčice Amber Hagerman.

  • Naime, Amber je bila devetogodišnja devojčica koja je živela sa roditeljima i mlađim bratom u Arlingtonu, Teksas, i nije se razlikovala od miliona drugih devojčica tog vremena. Međutim, 13. januara 1996. godine, njen život i život njene porodice zauvek su se promenili zbog strašne tragedije koja je šokirala Ameriku.

Te zimske, hladne večeri, Amber i njen petogodišnji brat, Riki, odlučili su da voze bicikle do napuštene prodavnice. Tamo je postojala rampa za bicikle, i sva deca iz kraja dolazila su da se igraju i voze. Nakon što je Riki odlučio da se vrati kući, Amber je ostala sama. Samo nekoliko trenutaka kasnije, ona je oteta.

Otmičar je bio vozač crnog (ili plavog) pik-ap kamiona, a 78-godišnji penzionisani automehaničar, Džim Kevil, bio je jedini svedok tog strašnog trenutka. On je živeo u blizini, a sa svog prozora video je kako otmičar dolazi i kako grabi Amber, pokušavajući da je gurne u kamion. Amber je vrištala, pokušavala da se odupre, ali je bila preslaba. Džim je odmah pozvao policiju, a oni su brzo stigli na mesto događaja. Džim je uspeo da opiše otmičara, govoreći da je to bio „belac ili hispano muškarac, star između 25 i 40 godina“. Ipak, s obzirom na to da je ovakav slučaj otmice retkost, policija nije imala mnogo tragova sa kojima bi mogla da krene u istragu.

Policija je detaljno pretresla okolinu, tragajući za crnim (ili plavim) pik-up kamionom, ali bez uspeha. U potragu su se uključili i prijatelji, komšije, pa čak i porodica, dok su svi očajnički pokušavali da pronađu Amber. Pet dana nakon otmice, slučajni prolaznik je šetajući psa pronašao telo devojčice u nabujalom potoku, koji je nastao nakon oluje koja je besnela prethodne noći. Telo je bilo na manje od 10 kilometara od mesta gde je Amber oteta.

  • Autopsija je pokazala da je Amber preminula od teških povreda, nakon što je bila pretučena i silovana, a potom joj je prerezan vrat. Tokom tih dana, voda je odnela gotovo sve dokaze, a forenzičke analize nisu mogle da pruže nikakve značajnije informacije koje bi pomogle u razrešenju slučaja. Iako je tokom istrage bilo mnogo informacija i sumnjivih tragova, svi su se na kraju pokazali kao lažni. Nažalost, do danas, slučaj otmice i ubistva Amber Hagerman ostao je nerešen, a pravda za nju nije ostvarena.

Tragična sudbina Amber Hagerman odjeknula je širom Amerike, i vest o njenoj smrti potresla je mnoge ljude. Među onima koji su bili duboko pogođeni bila je i Dajen Simon iz Fort Vorta, majka, koja nije poznavala Amber niti njenu porodicu, ali je u njenoj tragediji videla svoju vlastitu. Dajen je shvatila da je potrebno da se nešto menja, da zajednica mora biti bolje obaveštena u slučaju nestanka dece, jer bi možda upravo brzom reakcijom mogla da spreči tragediju ili da pomogne u brzom pronalaženju nestale osobe.

Dajen je odlučila da deluje i otišla je na lokalnu radio stanicu sa revolucionarnom idejom. Ako već mediji obaveštavaju javnost o vremenskim nepogodama i olujama, zašto ne bi obaveštavali i o nestancima dece? Tako je nastala ideja o sistemu upozorenja koji bi obavestio javnost o otmicama, omogućavajući ljudima da pomognu u potrazi za nestalim detetom. Mediji u Teksasu su odmah reagovali i počeli da sarađuju sa lokalnim vlastima kako bi razvili sistem upozorenja, a ubrzo su se pridružile i druge jurisdikcije širom države. S vremenom, ovaj sistem se razvijao i postao nacionalni Amber Alert program, koji je postao standard u mnogim državama širom sveta.

Danas, sistem upozorenja o otmicama dece poznat kao „Amber Alert“ koristi se u mnogim zemljama, a svaki region ima svoje specifične verzije ovog sistema. Na primer, u Džordžiji se koristi „Levijev poziv“, u znak sećanja na Levija Frejdija, dok na Havajima postoji „Mejli Amber alert“ (u znak sećanja na Mejli Gilbert), a u Arkanzasu „Morgan Nik Amber alert“ (u znak sećanja na Morgana Nika). U Juti je pak poznat kao „Rejčel alert“, u znak sećanja na Rejčel Ranijan. U Srbiji, ovaj sistem je poznat kao „Pronađi me“.

Iako je osnovna ideja u svim ovim verzijama ista – da obaveste javnost i pozovu ljude na pomoć u pronalaženju nestale dece – Amber Alert se aktivira samo kada policija proceni da su ispunjeni svi, unapred dogovoreni kriterijumi. U svakom slučaju, ovaj sistem je postao ključan alat u borbi protiv otmica i nestanaka dece, a njegov globalni značaj ne može se preceniti.