Ketlin Folbig, žena koja je nekoć bila smatrana najopasnijim serijskim ubicom u Australiji, prošla je kroz jedan od najsvjetlijih i najtragičnijih slučajeva pravde i nepravde u zemlji. Početna optužba bila je da je ubila svoja četiri sina i kćeri – Kejleba, Patrika, Saru i Loru – u periodu od 1989. do 1999. godine. Iako su u početku sve okolnosti ukazivale na najgoru moguću presudu, a njen slučaj postao simbol sudačkih grešaka, u zadnjim godinama pojavili su se dokazi koji su duboko promenili sliku koju je javnost imala o ovom slučaju. Nakon 20 godina provedenih u zatvoru, Ketlin Folbig je na temelju novih, izuzetnih naučnih istraživanja, konačno pomilovana i puštena na slobodu, što je izazvalo veliku pažnju i podiglo brojna pitanja o pravdi, nauci i društvenim normama.

Na početku, slučaj Ketlin Folbig bio je zasnovan na vrlo sumnjivim pretpostavkama i oslanjanju na njen dnevnik koji je, prema tvrdnjama njenog bivšeg muža, ukazivao na to da je ona odgovorna za smrt svoje djece. Njen suprug, koji je podnio policiji te zapise, bio je duboko uveren u njen krivicu, što je bio jedan od ključnih faktora za početnu osudu. U tim dnevnicima, Ketlin je pisala o dubokom osjećaju tuge i krivice zbog smrti svoje djece, a tužitelji su koristili te zapise kao temelj za tvrdnje da je ona zapravo odgovorna za smrt svojih naslednika. Međutim, niti jedan konkretan fizički dokaz koji bi upućivao na nasilnu smrt ili gušenje djece nije bio pronađen. Uprkos tome, njeno suđenje je bilo zasnovano uglavnom na ovim posrednim dokazima, koji nisu dali dovoljnu osnovu za presudu.

  • Ketlin je, međutim, od početka tvrdila da je nevina i da je smrt njene djece bila rezultat prirodnih uzroka. Njena verzija događaja bila je odbačena u 2003. godini, kada je bila osuđena na 40 godina zatvora, s periodom obavezne kazne od 30 godina. Svi su smatrali da su djeca preminula pod misterioznim okolnostima koje nisu imale prirodni uzrok. Iako su neki medicinski stručnjaci sugerirali da su smrti možda bile rezultat veoma rijetkih genetskih poremećaja, ovaj argument nije bio prihvaćen u trenutnom sudskom procesu. Godine su prolazile, a slučaj Ketlin Folbig nije bio revidiran sve do 2019. godine, kada su novi dokazi i istraživanja počeli izazivati sumnje u njezinu krivicu.

Godine 2020. pokrenuta je nova istraga u kojoj je devedeset uglednih australijskih naučnika i medicinskih stručnjaka podnijelo peticiju guverneru Novog Južnog Velsa, u kojoj su zatražili da se Ketlin pomiluje. Ova peticija se temeljila na otkriću da su smrti svih četvoro djece mogle biti rezultat vrlo rijetkih genetskih faktora, uključujući prirodnu smrt koja je bila nepoznata u to vrijeme. U martu 2021. godine, nakon temeljitog pregleda svih dokaza i uz pomoć novih naučnih istraživanja, ovih 90 eminentnih stručnjaka pokazalo je da su četiri smrtna slučaja mogla biti povezani s genetskim naslijeđem koje nije bilo prepoznato u prethodnim istraživanjima. Tek tada su ponovno otvorena vrata za pomilovanje.

Na temelju ove nove procjene, guvernerka Margaret Bizli donijela je povijesnu odluku da pomiluje Ketlin Folbig, a ona je 5. juna 2023. godine puštena iz zatvora nakon 20 godina provedena iza rešetaka. Ketlin je izjavila kako će zauvijek tugovati za svojom djecom, ali da se sada osjeća zahvalnom što je napokon slobodna. Njen izlazak iz zatvora bio je podstrek za brojne rasprave o pravdi, zloupotrebama u pravosudnom sistemu i nužnosti pravovremenih revizija slučajeva koji se temelje na novim saznanjima. Ketlin se također zahvalila prijateljima, porodici i svim onima koji su se borili za njezinu slobodu i za to da njen slučaj bude ponovno razmotren.

Iako je ovakvo pomilovanje došlo prekasno da bi se vratila u normalan život, ono je označilo trijumf istine i nauke, jer su stručnjaci i novodostupni dokazi pokazali da su smrtni slučajevi njezinih četvoro djece mogli imati potpuno prirodan uzrok, za koji se nije znalo u vrijeme kada je ona bila osuđena. Ovo je bio jedan od najvećih pravosudnih neuspjeha u Australiji, jer je nevina žena provela 20 godina u zatvoru zbog zločina koji možda nikada nije počinila.

U javnosti se počelo postavljati pitanje može li Ketlin sada potraživati odštetu od vlade, s obzirom na to koliko je godina provela u zatvoru. Njeni advokati smatraju da bi to bilo pravo, jer je tijekom tih godina pretrpjela ne samo gubitak voljene djece, već i dugotrajnu patnju zbog toga što je bila nepravedno zatvorena.

„Nemoguće je shvatiti sve strahote koje je Ketlin pretrpjela – gubitak djece, gotovo dvije decenije provedenih u zatvoru, te fizička i emocionalna bol koju je podnosila svakodnevno“, izjavila je njezina odvjetnica, Reni Rego. “Ona zaslužuje pravdu, ne samo u smislu pomilovanja, već i u smislu odgovornosti svih koji su dopustili da se ovo dogodi.”

Slučaj Ketlin Folbig je ostavio dubok trag na australijski pravosudni sistem, ali i na širu javnost koja je svjedočila kako nauka i istina mogu utjecati na ispravku pravde. Svi ovi događaji otvaraju vrata za razmatranje i reviziju drugih sličnih slučajeva, jer je jasno da je potrebno mnogo pažljivije proučavati dokaze i okolnosti prije nego što se donesu konačne presude.