Sa samo 19 godina smo se upoznali, kao dvoje mladih, puni snova i nade za budućnost. Tada smo počeli da izlazimo i proveli zajedno deset nezaboravnih dana. Sve je bilo novo, uzbudljivo, i činilo se da nam je cijeli svijet na dlanu. Međutim, sudbina je ubrzo odlučila da nas testira. On je tada dobio poziv za vojsku i morao je da ode. Odlazak je bio težak, ali ja sam odlučila da ga čekam. Bio je on moj prvi, u svakom smislu te riječi – prva ljubav, prvi oslonac, prvi san o budućnosti.
Naša veza nije bila jednostavna jer smo živjeli u gradovima udaljenim oko 170 kilometara. Bez obzira na razdaljinu, uspjeli smo da održimo vezu, zahvaljujući našoj upornosti, povjerenju i neizmjernoj ljubavi. Ali tada je stigao novi udarac. Razboljela sam se od ozbiljne i neizlječive bolesti – lupusa. Bila sam slomljena i donijela sam tešku odluku da raskinem s njim jer nisam željela da me bolest vezuje za njega. Ipak, on nije odustajao. Bio je uz mene i u najtežim trenucima, čak i kada sam ja sama bila uvjerena da ne zaslužujem takvu ljubav i podršku.
- Ljekari su mi rekli da, zbog bolesti, vjerovatno nikada neću moći da imam djecu. To je bila još jedna bolna istina s kojom sam se morala suočiti. Tri godine sam bila na terapijama, prolazila kroz teške trenutke sumnje i bola. Ali on… On je odlučio da mi bude još bliže. Preselio se u moj grad kako bi mi bio podrška, svakog dana, svake minute. Nismo imali gotovo ništa. Kupili smo dva tanjira i dvije kašike, uselili se u mali iznajmljeni stan, ali to nam nije smetalo. Imali smo jedno drugo, i to je bilo dovoljno.
Ja sam mu rekla da se ne želim udati dok ne ostanem trudna, jer sam željela da ostvarimo sve naše snove. On je bio strpljiv i odlučan. Počeo je da se bavi keramikom, a svojim trudom i radom danas je izgradio uspješnu građevinsku firmu. U međuvremenu, naš život je dobio novu dimenziju. Protiv svih prognoza i uprkos svemu što smo prošli, danas imam 34 godine, a mi imamo dvoje predivne djece – kćerku i sina. Trenutno nosim još jednu curicu, i sreći nema kraja.
Danas živimo u velikoj kući, imamo još jednu manju kuću, stan u gradu i dva automobila. Ali ništa od toga nije važno u poređenju s ljubavlju koju smo sačuvali i izgradili. Imamo porodicu, imamo snove koje smo zajedno ostvarili i one koje tek planiramo ostvariti.
Moj savjet svima je: nikada se nemojte predavati. Ljubav ima moć da pobijedi sve prepreke. Bog je uvijek tu, gleda i nagrađuje one koji vjeruju, koji vole i koji se bore za ono što je ispravno. Vjerujte u ljubav, jer ona zaista sve pobjeđuje!
BONUS TEKST
Zanimljivost o dupinima – najinteligentnijim morskim stvorenjima
Dupini su fascinantna bića koja plijene pažnju svojom inteligencijom, društvenim ponašanjem i komunikacijskim sposobnostima. Oni spadaju u grupu sisara i poznati su po tome što imaju jedan od najvećih mozgova u odnosu na veličinu tijela među životinjama. Smatra se da njihov nivo inteligencije može biti sličan nivou trogodišnjeg djeteta!
Jedna od najzanimljivijih činjenica o dupinima jeste njihova sposobnost međusobne komunikacije. Dupini koriste specifične zvukove poput kliktanja i zvižduka, a svaki dupin ima jedinstveni “zvižduk potpis” – nešto poput imena kojim ga drugi dupini prepoznaju. Štaviše, naučnici su otkrili da se dupini mogu dozivati po imenima i zapamtiti te zvukove čak i nakon više godina razdvojenosti.
Još jedan fascinantan aspekt dupina je njihova empatija. Poznato je da pomažu povrijeđenim članovima svoje grupe, a zabilježeni su i slučajevi kada su spasili ljude od utapanja ili napada ajkula. Njihova društvena struktura je veoma razvijena, pa često stvaraju jake veze unutar grupe, a nekada i s ljudima.
Osim toga, dupini spavaju na vrlo neobičan način – samo polovina njihovog mozga odmara, dok druga ostaje budna kako bi kontrolisala disanje i čuvala se od predatora.Ova nevjerovatna stvorenja nisu samo simbol inteligencije već i podsjetnik na ljepotu i kompleksnost prirode koja nas okružuje.
