Vjeruje se da ljudi ne bi trebali nositi predmete koji su pripadali bliskoj osobi nakon njene smrti. Ova ideja se temelji na vjerovanju da je bolje te stvari podijeliti onima kojima su potrebne, kako bi se, prema tradiciji, pomoglo pokojniku da pronađe duševni mir i spokoj.
Time se, vjeruje se, omogućava preminuloj osobi da nađe svoj mir u zagrobnom životu. No, pri tome je važno razmisliti o tome kako je osoba preminula, jer stvari mogu zadržati bakterije, viruse, pa čak i potencijalno opasne materije koje bi mogle predstavljati rizik po zdravlje drugih.
- Pored toga, postoji vjerovanje da predmeti mogu zadržati energiju osobe kojoj su pripadali. Postavlja se pitanje – da li je uopšte preporučljivo nositi stvari pokojnika nakon njegove smrti? Strahovi od negativne energije su često prisutni, jer se vjeruje da predmeti mogu prenijeti karmu ili energiju koja nije uvijek pozitivna. Ova ideja da predmeti nose duh ili atmosferu preminule osobe izaziva zabrinutost kod mnogih ljudi, posebno onih koji su osjetljivi na energetske vibracije ili na uticaje koje predmeti mogu imati na emocije i duhovno stanje.
Važno je, međutim, zapamtiti da dodatno podsećanje na preminulu osobu, putem njenih stvari, može uznemiriti i otežati proces žaljenja. Postoje mnoga pitanja i nedoumice kada su u pitanju predmeti preminule osobe, ali previše brinuti o tome da li možete nositi odjeću, nakit ili druge predmete sestre, brata ili bliske osobe samo zato što su pripadali pokojniku, možda nije korisno. Umjesto toga, stručnjaci često preporučuju da se ti predmeti doniraju ili daju u dobrotvorne svrhe, gdje bi mogli biti od koristi drugima, umjesto da postanu izvor tuge ili brige za one koji su ih zadržali.
Posebno je važno da bliski srodnici preminule osobe prevaziđu psihološku barijeru povezanu sa smrću i oproštajem. Ova prepreka može izazvati duboko ukorijenjene strahove vezane za smrt, koji otežavaju prihvatanje stvarnosti. Gubitak voljene osobe je uvijek bolan i emotivno iscrpljujuć, ali oslobađanje od stvari koje su bile dio njenog života može pomoći u procesu žaljenja i otpuštanja. Riješavanje tih predmeta može biti simboličan čin puštanja prošlosti i otvaranja za budućnost, oslobađanja prostora za nove uspomene i emocije koje dolaze.
Psiholozi ističu da su se susreli sa mnogim slučajevima kada su bliski ljudi pali u depresiju, izgubili kontakt sa stvarnošću ili razvili ozbiljne mentalne poremećaje, upravo zbog poteškoća u prihvatanju smrti voljene osobe. To ukazuje na značaj prevazilaženja emocionalne vezanosti za stvari koje mogu postati simboli tuge i gubitka, umjesto uspomena koje pružaju utjehu.
Različite vjere imaju svoje specifične običaje i savjete u vezi sa stvarima pokojnika. Na primjer, u pravoslavnom hrišćanstvu, sveštenici često savjetuju da se stvari pokojnika poprskaju svetom vodom, što se smatra duhovnim činom čišćenja i zaštite od negativnih uticaja. S druge strane, u islamskoj tradiciji, često se praktikuje da se predmeti pokojnika podijele ljudima u potrebi, kao znak milosrđa i kao način da se osigura blagoslov za dušu preminule osobe. Ovi običaji pokazuju kako različite kulture i religije imaju svoje načine da se nose s gubitkom i kako se postupa s predmetima koji su nekada pripadali nekome ko više nije s nama.
Sve ove preporuke i savjeti naglašavaju važnost duhovnog i emocionalnog mira za one koji su ostali iza. Ponekad, oslobađanje od predmeta može biti korak ka ozdravljenju i pomirenju sa gubitkom, dok zadržavanje određenih stvari može služiti kao utjeha i sjećanje na voljenu osobu. Svaki čovjek mora pronaći svoj put kroz žalovanje, uzimajući u obzir svoje emocionalne i duhovne potrebe, ali i poštujući tradicije i običaje koje osjeća kao značajne.
