Na snimanju filma “Crna Gora” glumac Svetozar Cvetković susreo se sa prizorom za koji kaže da će ga pratiti do kraja života. Svetozar Cvetković, vrsni poznavatelj glume i izniman profesionalac među umjetnicima, kroz svoju je karijeru ostvario mnoge kultne uloge. Ljetos je dobio nagradu “Pavle Vuisić” za značajan doprinos glumačkom zanatu.
- Tijekom svog života uvijek je bio okružen posebnim ženama, a jednoj od njih odlučio je posvetiti ovo priznanje. “Prije otprilike sedam-osam godina rastanci su često bili emotivni, ljudi su vjerovali da bi to mogao biti naš posljednji susret. Zbog određenih okolnosti morao sam prekinuti snimanje nekih projekata, no tijekom putovanja po sjevernom dijelu svijeta naišao sam na Doktorica koja mi je vratila život i omogućila mi da budem s vama ovu večer, njeno ime je Nada Basara i hvala joj na ovoj nagradi taj put.
U nedavnoj epizodi podcasta “Agelast” podijelio je zapanjujuće priče sa filmskih setova, posebno otkrivajući šokantna događanja iza kulisa filma “Crna Gora”. I sada se živo sjeća redateljeva šapta na uho dok se spremao snimiti eksplicitnu scenu s 20 godina starijom kolegicom. – Možda bi se uzrujao kad bih to podijelila s njim. Naša prva suradnja bila je u Crnoj Gori, gdje smo zajedno snimali.
- U to vrijeme uz mene je glumila Susan Anspach, koja je sudjelovala u “Pet lakih komada”, što je bilo prekrasno iskustvo. Ja sam imao 22, a ona 42; meni je djelovala kao vrlo ozbiljna žena. Jako sam je cijenio, ali Mak je imao viziju da stvorimo najduži poljubac ikada snimljen na filmu. Dakle, uvježbavali smo taj produženi poljubac koji je uključivao detaljnu koreografiju. Skočila bi na mene, pa bismo plesali među ostalima ljubeći se.
Stalno se spremala za te vježbe, koristila je sprej za usta i meni je sve to bilo jako zabavno, sa smiješkom se prisjeća Cvetković i nastavlja. Kroz ovo putovanje, na kraju stižemo do sobe u kojoj spavam, što je stvarno nešto – ima tuš, vrstu madraca i prostor s okrunjenim kukuruzom. U tom trenutku Mak primjećuje: “Pa, vas dvoje ćete voditi ljubav u krunom kukuruzu.” Primjećujem njezin pogled prikovan za to, razmišljajući kako bismo mogli nastaviti.
- Uđem pod tuš, a onda ona uđe da uzme svoj. Prvo što ona kaže je “Ne gledaj”, na šta ja odgovaram: “Da, imam hlače na golo tijelo, srpske, partizanske”. Njeno sljedeće pitanje meni je: “Jesam li debela? Zatim je došlo vrijeme za snimanje scene u kojoj su trebali izraziti svoju ljubav. Naposljetku, nalazimo se u polju kukuruza, potpuno goli. Smještam se na nju, s ručnikom prebačenim preko stražnjice, iako nisam siguran koji razlog stoji iza toga.
Podsjeća na Švedsku, naciju koja je toliko oslobođena da se čini zamislivom samo u našoj zemlji. I sada se sve odvija. Tomislav Pinter, direktor fotografije, pedantno organizira sve aspekte, od rasvjete do svakog detalja, osiguravajući savršenstvo; svi su izuzetno profesionalni. Sve je sinhronizirano kako smo se dogovorili i odlučujemo voditi ljubav tamo. Dakle, legnem na nju, i taj trenutak traje nekih 15 minuta, tijekom kojih mi ona tiho pjeva pjesme na uho. Na kraju ležimo i razgovaramo koliko god možemo.
- Osjećao se nelagodno što je bio izložen između njezinih nogu, a onda se redatelj nagnuo da mu šapne nešto zbog čega je zaboravio čak i svoje ime. Kako god na to gledali, nalazim se kako joj ležim između nogu. Spominje da snimamo. Kad ga ubace, zatvore ga. “Stani, stani!” uzvikuje Makaveev dok spušta zaklopku, prilazi mi i šapuće mi nešto na uho. Od tog trenutka pa nadalje izgubio sam pojam o vlastitom imenu. Nježno mi je rekao: “Ako uživaš u tome, imaš ga!”
Zatim me pita što mi je rekao, a ja odgovaram da je rekao nešto jako lijepo o njoj. Nastavljamo snimati tu scenu. Tijekom snimanja odjednom mi se u glavi stvorio neobičan osjećaj, sličan onom kad vam nešto zapne u grlu. Osjećao sam se kao da se zaustavio točno usred moje glave. Završimo snimanje. Priđem Bojani i obavijestim je da mi se nešto dogodilo. Kad sam odmahnuo glavom, čuo sam zvonjavu. Pogledaju me i kažu da ti je upao kukuruz u uho, što je podijelio Svetozar Cvetković u podcastu “Agelast”.