Svima nam je poznat čuveni psihijatar Viktor Frankln koji je imao duboko inspirativan pogled na život i prirodu patnje. Njegova filozofska razmišljanja, koja su bila oblikovana iskustvima iz koncentracionih logora, snažno su utjecala na njegov rad i cjelokupnu filozofiju.
**Logoterapija**, čiji je autor Frankl, naglašava važnost otkrivanja smisla života kao ključnog elementa psihičkog zdravlja i sreće. U nastavku su predstavljena ključna načela ove terapijske metodologije:
1. **Otkrivanje svrhe u nevolji**: Frankl je tvrdio da se značaj može otkriti čak i usred najtežih situacija.Bit preživljavanja nadilazi puku fizičku otpornost; to također podrazumijeva pronalaženje dubokog smisla unutar vlastitih izazova i poteškoća.
2. **Sloboda izbora**: Frankl je tvrdio da, bez obzira na okolnosti s kojima se suočavamo, imamo autonomiju odlučivanja kako ćemo odgovoriti. Način na koji se nosimo s izazovima života, koliko god oni bili teški, bitno utječe na kvalitetu našeg postojanja.
3. **Potraga za smislom**: Logoterapija pomaže pojedincima u otkrivanju značaja unutar različitih okolnosti svakodnevnog života. To može uključivati prepoznavanje svrhe u nečijim profesionalnim nastojanjima, međuljudskim odnosima ili čak u manjim aspektima koji doprinose ukupnoj sreći.
4. **Percepcija stvarnosti**: Način na koji tumačimo i doživljavamo stvarnost može značajno utjecati na naše mentalno i emocionalno blagostanje. Frankl je istaknuo nužnost njegovanja pozitivne perspektive i sudjelovanja u konstruktivnim kognitivnim procesima. 5.
**Kultiviranje veza**: Često, potraga za smislom zahtijeva poboljšanje odnosa s pojedincima u našoj blizini. Frankl tvrdi da ljubav i međuljudske veze mogu igrati značajnu ulogu u pružanju ispunjenja i osjećaja svrhe. Franklova metodologija i logoterapija nude duboko razumijevanje načina na koje možemo oblikovati svoje postojanje i otkriti smisao, čak i usred najizazovnijih okolnosti.
BONUS TEKST
Jednog su se dana tri osobe — matematičar, inženjer i programer — našle nasukane na pustom otoku. Kako bi osigurali svoj opstanak, odlučili su se baviti ribarstvom. Inženjer je izjavio: “Nema problema; napravit ću udicu i mamac koristeći prirodne materijale kako bih ulovio ribu.
- Matematičar je izjavio: “Nema potrebe da stvaramo kuku.” Umjesto toga, uzmimo jednu duljinu kabela, oblikujmo ga u petlju i upotrijebimo ga kao kuku. Nakon toga, drugi komad kabela možemo upotrijebiti kao štap za pecanje. Programer se nasmijao i primijetio: “Pfff, koji bi razlog imao da ulažeš vrijeme u konstruiranje kuke i štapa? Evo našeg pristupa: u početku ćemo pozvati ribu da nam priđe.
Naknadno ćemo dati upute ribi o njezinim postupcima, dopuštajući joj da se samostalno probije do obale i skoči u našu kantu za ribu.” Ovaj narativ ne samo da predstavlja primjer različitih metodologija za rješavanje izazova, već se i nježno ruga programerima koji su poznati po osmišljavanju učinkovitih, ali povremeno nepraktičnih rješenja.
