Gubitak voljene osobe često dovodi do duboke čežnje i želje za ponovnim okupljanjem s tom osobom, kao i za ponovnim dijeljenjem iskustava u onim dragim trenucima i prostorima koje ste nekada zajedno dijelili. Ova osjećanja nisu rijetka i često se javljaju kod ljudi koji tuguju, koji osjećaju potrebu za nekom vrstom ponovnog kontakta ili duhovnog povezivanja s preminulima.
Psiholozi objašnjavaju da osjećaji krivnje ili depresije mogu utjecati na način na koji percipiramo prisutnost naših voljenih koji su preminuli. U takvim trenucima, možemo osjećati da su prisutni u našim životima ili da nas nadgledaju, što može biti rezultat emocionalnih stanja koja nas preplavljuju. Međutim, oni koji se oslanjaju na vjeru ili duhovna uvjerenja, a ne na znanstvene dokaze, vjeruju da postoji nešto što nadmašuje naše trenutne razumijevanja stvarnosti, nešto što je izvan materijalnog svijeta koji poznajemo.
- Prema vjerovanjima nekih duhovnih praktičara, svaki dan postoji pokušaj kontaktiranja s nama od strane onih koji su preminuli. Ova veza s onim s kojima smo izgubili kontakt može pružiti osjećaj vodstva i ugode, ali je važno zadržati otvoren um i biti spreman interpretirati znakove koji nam dolaze. Kada primijetimo znakove ili osjećaje koje možemo povezati s preminulima, često nam šalju umirujuće poruke, sugerirajući da njihova prisutnost još uvijek postoji i da smrt sama po sebi može biti samo iluzija, a ne kraj svega.
- Poznati medij Praf ističe sedam različitih znakova koji mogu ukazivati na prisutnost onih koji su blizu pokojnika. Na primjer, leptir, ptica ili duga mogu se pojaviti u trenucima kada se najmanje nadamo i svojim neočekivanim pojavama mogu nas uhvatiti nespremne, podsjećajući nas na ljepotu i duboku povezanost s voljenima koji su preminuli. U nekim situacijama, možemo primijetiti da naše misli ili osjećaji nisu potpuno naši, već da dolaze iz nekog vanjskog izvora, što može ukazivati na to da nas netko tko je preminuo pokušava kontaktirati.
Ako primijetite takve znakove, kao što su neobični brojevi koji se pojavljuju na satovima, računima ili registarskim pločicama, ili ako sretnete ljude koji neobično nalikuju preminuloj osobi, možda se radi o pokušaju njihove prisutnosti da vam se približi. U svim tim slučajevima, važno je obratiti pažnju i razmisliti o značenju tih znakova, jer oni mogu donijeti poruke i osjećaje koji vam mogu pomoći da se nosite s tugom i pronađete utjehu.
BONUS TEKST
Jedna od zanimljivih činjenica koja izaziva radoznalost i fascinaciju kod mnogih ljudi jeste postojanje “vječnih oluja”. Na svijetu postoji jedno mjesto na kojem munje neprestano sijevaju gotovo 300 dana u godini, i to na jednom specifičnom području. Ova prirodna pojava dešava se na rijeci Katatumbo u Venecueli i poznata je pod nazivom “Katatumbo munje” ili “Katatumbo oluja”.
Rijeka Katatumbo teče kroz zapadni dio Venecuele, a gdje se ulijeva u jezero Marakaibo, odvija se spektakl koji ostavlja bez daha. Munje sijevaju i po 10 sati u toku noći, i to na svakih nekoliko sekundi, stvarajući gotovo neprekidnu svetlosnu predstavu. Procjenjuje se da u toku jedne godine može doći do oko 1,2 miliona munja iznad ovog područja.
Ova prirodna pojava oduvijek je bila predmet istraživanja, a naučnici pokušavaju da objasne zašto se baš na tom mjestu tako često javlja ovakva oluja. Smatra se da određeni geografski i klimatski uslovi, kao što su prisustvo vlažnog zraka iz jezera, toplina iz tropskih područja i hladan vjetar iz Anda, igraju ključnu ulogu u stvaranju ovog neobičnog fenomena. Kombinacija tih faktora dovodi do stvaranja snažnih oluja sa intenzivnim električnim pražnjenjem.
Zbog svoje učestalosti i veličanstvenog prizora, Katatumbo munje privukle su pažnju turista i naučnika širom svijeta. Ova pojava je, takođe, izuzetno važna jer se smatra najvećim prirodnim izvorom ozona na svijetu, što doprinosi očuvanju ozonskog omotača.
Zbog svoje jedinstvenosti i ljepote, Katatumbo munje su često nazivane “prirodnim svjetionikom” Venecuele.
