Peškiri su često poznati kao idealno stanište za bakterije, stoga je ključno redovno ih prati. Ipak, ponekad nakon pranja peškiri ne mirišu svježe kao što bismo željeli. Ako se suočavate s ovim problemom, postoji inovativno rješenje koje možete uvesti u svoju rutinu pranja veša.
Jedno od neobičnih rješenja dolazi iz savjeta TikTok korisnice @brunchvithbabs, poznate kao Babs, koja otkriva da je votka izuzetno efikasna u borbi protiv upornih neprijatnih mirisa. Ona prenosi savjet svoje bake: jednostavno prskanje votke može eliminirati loše mirise sa odjeće, namještaja, posteljine i čak dušeka. Sve što vam treba je boca sa raspršivačem i votka.
- Prema njenim riječima, alkohol u votki veže se za molekule koje uzrokuju neugodne mirise i pomaže u njihovom uklanjanju. Preporučuje se prskanje votke na područja koja su najviše izložena bakterijama, poput područja ispod rukava. Držite bocu na udaljenosti od oko 45 cm i prskajte ravnomjerno.
Stručnjakinja Dženifer Šo iz Plumbvorld-a potvrđuje efikasnost ove metode, ističući da je votka odličan dezinfekcijski agens koji ubija bakterije i neutralizira mirise, čineći je tako efikasnom za uklanjanje buđi sa peškira.
Kako biste primijenili ovu metodu, jednostavno dodajte jednu šolju votke direktno u mašinu za pranje veša zajedno sa deterdžentom. Alkohol će ispariti tokom pranja i sušenja, ne ostavljajući nikakve ostatke ili mirise.
- Dženifer takođe naglašava da upotreba votke neće naškoditi ni peškirima ni mašini za pranje veša, jer se alkohol potpuno isparava tokom procesa pranja. Kao dodatni savjet, stručnjaci preporučuju dodavanje sode bikarbone u pranje veša, jer ona omekšava vodu i poboljšava efikasnost deterdženta.
Uz ove jednostavne savjete, vaši peškiri će uvijek biti mekani i mirisni, pružajući vam osjećaj svježine svaki put kad ih upotrijebite.
BONUS TEKST
Da li ste znali da su stabla sposobna komunicirati međusobno putem podzemne mreže poznate kao “drvo-internet”? Ovaj fascinantni fenomen je rezultat povezanosti korijenja stabala sa mikoriznim gljivama koje formiraju gustu mrežu ispod površine tla. Ova mreža omogućava stablima da dijele hranjive materije, šalju signale upozorenja o potencijalnim opasnostima, poput napada insekata, i čak pomažu mladim stablima u rastu.
Naučnici su otkrili da kada jedno stablo bude napadnuto, ono može poslati hemijske signale kroz korijenje i gljivičnu mrežu kako bi upozorilo okolna stabla. Na taj način, stabla mogu unaprijed “pripremiti” svoje obrambene mehanizme, poput povećanja proizvodnje određenih supstanci koje odvraćaju insekte.
Pored zaštite, ova podzemna mreža služi i za razmjenu hranjivih tvari. Na primjer, stabla koja su u sjeni i nemaju dovoljno sunčeve svjetlosti mogu dobiti šećere i druge hranjive tvari od većih, sunčanih stabala putem gljivične mreže. Ovo je posebno korisno za mlada stabla koja se bore za opstanak u gustim šumama.
Ova mreža gljiva i stabala nazvana je i “Wood Wide Web”, po uzoru na svjetsku internet mrežu, jer omogućava prenos informacija i resursa u ekosistemu šume. Mikorizne gljive ne samo da pomažu stablima, već zauzvrat dobivaju šećere koje stabla proizvode fotosintezom.
Ova nevjerovatna simbioza između stabala i gljiva pokazuje koliko su šume kompleksni i međusobno povezani ekosistemi. To otvara nove mogućnosti za očuvanje šuma, jer pokazuje da gubitak jednog stabla može negativno uticati na cijelu šumu kroz ovaj podzemni “internet”.
