Gotovo svaka zemlja na svijetu ima tajnu službu, a ruski KGB je po moći odmah iza američkog FBI-a. I u bivšoj Jugoslaviji postojala je izrazito stroga tajna služba. Dušan Reljić rano se oglasio na društvenim mrežama kako bi otkrio sve što zna o svom ujaku, koji je nestao prije 64 godine, i to opravdano, jer je informacija o tome bilo malo.
- Rođen 1937. u takozvanoj Zakladi Skender, 1959. nakon odsluženja vojnog roka preselio se u Pančevo, gdje je od strica stekao postolarski zanat. Čini se da je u to vrijeme imao djevojku koja je bila trudna. Nakon dugogodišnjeg rada i života provedenog u Pančevu, jedne večeri nije se vratio u svoj stan, a nije ga bilo ni sutradan, a da se nakon toga nije pojavio.
Nestali su svi dokazi Bogoljuba Raljića. Dušan ostaje uporan u potrazi za svojim ujakom, razgovarajući s drugima i razmjenjujući sjećanja kako bi spojio fragmente informacija, neprestano otkrivajući zadivljujuće detalje. Šezdeset i četiri godine kasnije, njegova odlučnost da otkrije što se dogodilo ujaku Bogoljubu ne pokazuje znakove jenjavanja. Dušan tvrdi da, unatoč protoku vremena i slabim pokazateljima, svaka mala promjena ima značaj.
- Svaki svježi podatak ga nadahnjuje i potiče njegovu odlučnost da nastavi s ovom izazovnom potragom, osobito tijekom posljednje tri godine. Mnogo je godina prošlo, a samo Bog zna koliki je uspjeh pred nama… U otkrivanju imena djevojke iz tog vremena pomogla mi je poštena osoba iz Pančeva, gdje je u to vrijeme živjela i radila, otkrivši da je tamo rodila sina.
„Kod strica“, prepričava Dušan za Telegraf.rs, osvrćući se na sam početak narativa… Godine 1957. dobio je službu u Varaždinu. U međuvremenu, njegov stric Dušan ostao je u Pančevu, odakle je naš Bogoljub redovnom prepiskom održavao kontakte s prijateljima. Dok je služio vojsku, poziv rođaka ga je naveo da posjeti Pančevo, gdje je, kako bilježe bratić Dušan i drugi, njegov stric u to vrijeme držao postolarsku radnju.
- Sve je to zabilježeno u pisanom obliku, a Nikola, njegov otac, bio je jedan od rijetkih pojedinaca iz tog vremena koji su znali čitati i pisati. Bio je izuzetan domaćin, vrlo cijenjen u svojoj zajednici i šire. Prepoznao je da život na ledu i stočarstvo više nisu privlačni mladima, jer zime u tom kraju traju i po šest mjeseci.
Dušan prenosi da mu je brat u Pančevu preporučio da dođe živjeti kod njega kako bi završio obućarski zanat. U dvadeset trećoj godini Bogoljub se preselio u Pančevo, uselio se kod strica u Ulicu braće Jovanović. Stručnjaci, među kojima je i Dušan, napominju da je vrlo brzo savladao zanat i pokazao hvalevrijedan radni elan. Ipak, nedokučiv obrat promijenio je njihove živote, dovodeći do neriješene enigme.
- Šezdeset i četiri godine je prošlo, a od Bogoljuba još nema ni naznake ni glasa. Nakon te dnevne šetnje nije se vraćao u stan. Noć je prošla bez njega, a soba je do jutra ostala prazna. Pojavila su se nagađanja: “Možda je proveo noć kod kolege”. Međutim, kako su prolazili drugi, treći i peti dan, Bogoljub je i dalje šutio. Nadali su se da će se na kraju pojaviti, jer nikada ranije nije otišao u šetnju a da se nije vratio.
U početku nisu bili voljni obratiti se miliciji, nesigurni je li možda bio unovačen tijekom boravka u inozemstvu, koje je te godine bilo izrazito aktivno. Dušan objašnjava da je njihovu strepnju pojačala zabrinutost za njihovu sigurnost zbog provjera OZNA-e i UDBA-e, posebice u svjetlu rodbine koja radi u JNA. Pisma su slana kamo god su putovali. Njegovi roditelji, koji su porijeklom iz Bosne, savjetovali su mu da ih ne posjećuje.
- Ipak, odlučio je ne odgovoriti. Jednog jutra na vrata njihova stana pokucala je djevojka obavijena velom misterije i zatekla sve nespremne. “Je li tu Bogoljub Raljić?” upitala je. “Ja sam mu djevojka i čekam bebu. On toga nije svjestan, a budući da se nije javio, došla sam ga potražiti.” Djevojke su je obavijestile da je Bogoljub, nažalost, neko vrijeme odsutan i da ne znaju gdje se on nalazi.
Nakon njenog odlaska, Dušan je naveo da se vraćala još nekoliko puta. On smatra mogućim da dečko, čija je djevojka s Bogoljubom dobila dijete, trenutno ima oko 60 ili 61 godinu. Cijeli ovaj pothvat pokrenuo je on kako bi uspostavio kontakt s tom osobom. Unatoč pokušajima Bogoljubovih roditelja, rodbine i prijatelja da ga lociraju – slanjem pisama i raspitivanjem gdje se nalazi – nije bilo odgovora niti viđenja.
- Njihova nepokolebljiva vjera odražavala je upornost koju su iskusili u svojoj domovini, ali su ipak nailazili na neuspjehe. Ipak, u njihovim životima pojavio se tračak nade koji je donio Dušan. Nakon godina potrage saznao je da se djevojka zove Milena, da je radila u Tvornici sijalica u Pančevu i da ima prebivalište u Ulici Slavka Rodića u naselju Tesla. Odlučili su stati na tom mjestu.
Četvrt se mijenja u obliku, a ime ulice se mijenja; Nažalost, sada se sve promijenilo. On stoji na rubu da odustane od te potrage, navodeći da postoje samo dva izbora – ili promijeniti svoj identitet ili si oduzeti život. Željni smo da saznamo više, ne nužno o Bogoljubu, ali barem da saznamo nešto o gospođi Mileni, za koju bih iskreno volio da je još živa, kao i njen sin, koji je naše krvi i kojeg želim upoznati. Ovi osjećaji pripadaju Dušanu, koji izražava nadu da će ova ionako tužna priča jednog dana otkriti tračak radosti.
