Jutro nakon vjenčanja s njezinim sinom, svekrva me prekorila dok smo bili sami. Izjavila je, “za zapisnik, on je glava kuće.” Sa samo 19 godina nisam bila sigurna kako odgovoriti na njezine riječi, a nisam to ni spomenula svom suprugu. Od tog prvog dana, svaki naredni dan mi je muka. Prošle su dvije godine ispunjene tjeskobom, patnjom i suzama, a upravo sam jučer dosegla najnižu točku.
- Trenutno sam u šestom mjesecu trudnoće i provela sam dva dana s roditeljima koji žive 150 km dalje u drugom gradu. Zbog ove udaljenosti uvijek na kraju prespavam kad ih posjetim. Iako mi ovo nije prvo iskustvo, po povratku jučer suprug me dočekao na ulaznim vratima šamarom i naredio mi da zauvijek odem svom ljubavniku i da se više nikada ne vraćam.
Ubod šamara i njegove kratke primjedbe duboko su me povrijedile, ali kad je sugerirao da dijete koje nosim možda i nije njegovo, osjećala sam se kao da bih se mogla srušiti od bola. Ostavio me da stojim u hodniku nakon što je zalupio vratima mog stana. Cijeli dan proveo sam na klupi ispred zgrade, a pred samu večer pozvao me da se vratim unutra, upozorivši me da nikad ne prespavam negdje drugdje.
- Iskreno, odbio me do te mjere da bih odmah otišla, ali trudna sam… Treba izdržati što duže, a uz svekrvu umiješana, jasno je da nećemo stići jako daleko… nažalost, jer razumijem da mu je stalo do mene i da se nikada ne bi ponašao prema meni kao jučer da nije bilo utjecaja njegove svekrve i ideja kojima mu je ispunila um .
BONUS TEKST
Otkriće žene čiji je brak skoro propao mnogima će pružiti vrijedne uvide. Jedne hladne listopadske noći prošle godine, sjedio sam u kuhinji bake i djeda u 5 ujutro, sastavljajući poruku drugom čovjeku. Bila je to najizolirajuća noć koju sam ikada doživio. Sa suzama koje su mi tekle niz obraze, napisala sam: “Osjećam se sama i nemoćna. Dok sam te prohladne noći sjedio za kuhinjskim stolom i sastavljao e-poruku drugom muškarcu, mnoštvo misli prolazilo mi je kroz glavu.
Kako su stvari eskalirale do ove točke? Vjerovala sam da smo moj suprug i ja imali čvrstu vezu, vezu u kojoj možemo razgovarati o bilo čemu – pa zašto sam se osjećala tako izolirano? Nastavila sam s pisanjem, ne obazirući se na suze koje su mi zamagljivale vid. Duboki instinkt u meni upozoravao je da ne dijelim tako intimne misli s prijateljem kojeg poznajem tek mjesec dana.
Ipak, to mi je bila jedina dostupna opcija. Svakako, nitko drugi ne bi razumio moje osjećaje – čak ni moj suprug. “Napisao sam da možda već dulje vrijeme pokušavam sam nositi teret. Čini mi se da nema nikoga na koga se mogu osloniti tko dijeli moju perspektivu. Kako sam nastavila pisati, suze su mi tekle slobodnije. Preplavio me intenzivan val krivnje i srama.
Zašto dijelim svoje misli s drugim muškarcem koji nije moj muž? Kakve će biti posljedice ako otkrije da sam se povjerila nekom drugom umjesto da sam s njim razgovarala izravno? Hoće li doživjeti osjećaje izdaje? Ima li šanse da mi oprosti? Što ako je njegovo povjerenje u mene zauvijek izgubljeno? Međutim, moja je samoća nadjačala moje strepnje. Da sam nosio dodatna opterećenja, bio bih preopterećen. Bilo mi je bitno podijeliti težinu s drugom osobom prije nego što se srušim ispod nje.
Tako su moji prsti zabrinuto lupkali po tipkovnici. Shvaćam da je moj muž sposoban ovo pročitati, a pomisao da to pošaljem ispunjava me strahom. Međutim, došao sam do trenutka kada vjerujem da se ova situacija ne može nastaviti. Iscrpljenost od ležanja u krevetu i muke da nađem san iscrpila me.
Ozbiljan sam kada kažem da bi, ako se stvari ne promijene, to u konačnici moglo naštetiti mom zdravlju. Sada je vrijeme kada mi očajnički treba miran san, a ipak osjećam lupanje u glavi čak i dok se jednostavno pokušavam odmoriti. Nakon što sam više puta pročitao e-poštu, pritisnuo sam Pošalji, vratio se u krevet i utonuo u san. Napokon sam se mogao odmoriti.
