Dana 10. listopada 1976. tragična nesreća odnijela je život renomirane pjevačice Silvane Armenulić dok se vraćala s koncerta u Aleksandrovcu. S njom su bili njezina sestra Mirjana Barjaktarević i violinist Rade Jašarević, koji su također poginuli u nesreći. Izvornog imena Zilha Barjaktarević, rođena je 1939. godine u Doboju, ali je uz umjetničko ime Silvana crpila inspiraciju od talijanske glumice Silvane Mangano.
- Više od trideset pet godina nakon tragičnog događaja, njezina glazba i dalje odjekuje. Slavnog umjetnika, koji je ostavio trajan utjecaj na narodnu glazbu, fanovi će zauvijek voljeti zbog pjesama kao što su “Cigani, sviraj, sviraj”, “Rane moje”, “Srce gori jer te voli” i “Sama sam”. ipak je najpoznatiji po kultnoj pjesmi “What will my life do.
Silvana je dosta vremena posvetila traženju pjesme koja bi mogla revolucionarizirati njezinu pop karijeru i vinuti je u elitni krug najvećih zvijezda jugoslavenske narodne glazbe. Poznata ne samo po izvanrednom glasu, već i po ljepoti, karizmi i očaravajućem šarmu, Silvana je svojom osebujnom interpretacijom i smislom za modu otvorila novu eru u jugoslavenskoj narodnoj glazbi.
- Samo nekoliko mjeseci kasnije, u jesen 1961., Radmilo je zaprosio Silvanu. Vjenčali su se 26. listopada, a da nisu obavijestili roditelje. Nakon svečanosti u Općini, priredili su slavlje u kafani Vidin Kapija, nakon čega je Radmilo novopečenu suprugu odveo u stan kod roditelja. Do tada ju je tajio, brinući se da njegovi roditelji, kao jedino dijete imućne beogradske obitelji, neće prihvatiti kafansku pjevačicu kao snahu.
Unatoč tome, njihov je odgovor bio samo izraz nezadovoljstva njegovom tajnovitošću, žaleći se što ih nije ranije upoznao s njom niti ih je uključio u vjenčanje. Za strance prve godine njihova braka bile su bajka, a 1964. godine dobili su kćer Gordanu, po Radmilovoj majci. Silvani je bilo bitno što joj je suprug dopustio da i dalje nastupa u pubu. Međutim, pojam savršenog raja nije ništa više od mita.
- Nedugo zatim, Radmil je dobio priliku da se profesionalno natječe u tenisu u Zapadnoj Njemačkoj, dok je Silvanin otac preminuo u Doboju iste godine. Stari Mehmed, čovjek koji je cijenio glazbu i pjesmu, otišao je upravo u trenutku kada je njegova kći stajala na rubu izuzetne i slavljene karijere. Ovaj tragični gubitak izazvao je značajnu pozornost javnosti. – Nikada nisam pregledala nalaz obdukcije – primijetila je Silvana, napomenuvši da su joj braća sugerirala da bi trebala.
Dina, Mirjanina sestra, kasnije je izjavila: “U trenutku smrti Mirjana je bila u šestom mjesecu trudnoće.” Otkriće dotrajale violine u kanalu uz cestu pokrenulo je brojna neodgovorena pitanja nakon Silvanina odlaska. Jedna od tih enigmi je da su, iako se prije dosta vremena očekivalo da će stići u Beograd, još uvijek bili tek na sredini puta. Uvijek mi je teško govoriti o njenoj smrti.
- Slijedio sam detalje navedene u policijskom izvješću i naknadno sam obaviješten da je ona možda bila za volanom. Mislim da su priče o njenom odlasku nadaleko poznate. Svake godine, na godišnjicu Silvanine smrti, odem na njezin grob, a povremeno je posjetim bez ikakvog razloga. Gordana, naša kći, odlučila je sama posjetiti majčin grob, kloneći se gužve.
Lako je shvatiti zašto nerado o tome razgovara, posebno s obzirom na to da je imala samo 12 godina kada je Silvana umrla. Kao počast, stavio sam na njezin grob dvije bijele mramorne golubice. Sjećam se Silvane kao osobe izuzetne hrabrosti; suočila se sa životom bez straha. Bila je opčinjena uzbuđenjem života i osjetila je privlačnost prema opasnosti.
- Jednom prilikom u Njemačkoj nenamjerno je zalupila vratima stana i zaključala ključ iznutra. Ne pokolebavši se, zakoračila je na izbočinu široku oko 40 centimetara i obišla zgradu na visini od dvadesetak metara kako bi kroz prozor kupaonice ušla u stan. Radmilo Armenulić je istaknuo da je kao supruga i prijatelj pokazivala blagost, pažljivost i velikodušnost.
