Stručnjakinja za bliskoistočna pitanja i novinarka Jagoda Grondečka na svom Instagram profilu dijeli priče afganistanskih žena. Otkrivajući dramatičnu stvarnost s kojom se suočavaju pod talibanskom vlašću. Te hrabre žene pate od ekstremnog siromaštva, nezaposlenosti — a sve je to povezano s neprestanom borbom za osnovna prava — dok druge borbe okružuju ovu glađu pogođenu naciju teškim svakodnevnim izazovima.
Provincija Logar, Pul-e Alemov kutak, stanuje Džamila — njen životni labirint i tragični izazovi. Ona je jedna od onih djevojaka koje su se kao druga supruga udale za muškarca od 50 i nešto godina s jedva 14 godina.Tako je njezina sudbina postala vezana za tuđu i postala je roba obiteljske trgovine, prepuštena sudbini da bude potisnuta žena s malo glasa.
Njezin je otac također želio da se uda, ali nije imao novca da da svoju buduću ženu pa je to bila trampa. Dao je svoju kćer; zauzvrat je dobio čovjekovu sestru” – napisala je novinarka Jagoda. Džamilina priča govori o tome da je to vezano za njen brak, gdje je njen suprug možda bio blag prema njoj, ali je imao specifične razloge interesa za ovu čudnu vezu – njegov Iz tog braka rodilo se devetero djece, zbog čega je Džamila pronašla smisao i cilj u životu, vodeći brigu o kućanstvu i ukućanima strogo toliko da joj je to ograničilo slobodu kretanja .Džamila je bila napuštena. Djeca su joj prestala ići u školu – knjigama, bilježnicama i olovkama nije bilo mjesta u škrtom kućnom budžetu. Džamila žali zbog te činjenice. Sama nije išla u školu. Svaka bi majka željela da joj djeca budu obrazovana, rekla je novinarka.
Ostala je Džamila. Djeca su joj prestala ići u školu – u tim oskudnim kućnim budžetima više nije bilo mjesta ni za knjige, ni za bilježnice, ni za olovke. Džamila se kaje. Sama nije išla u školu. Svaka bi majka željela da joj djeca budu obrazovana, rekla je novinarka.“Jako mi je žao što moja djeca ne mogu ići u školu, ali nemamo novca. To je nešto što svom mužu nikada neću oprostiti”, kaže Džamila u intervjuu s Jagodom Grondecki.Problemi s kojima se ne može boriti svaki dan u životu morali su sve nadoknaditi, ali ovdje je ljubav njezine djece neizmjerna i ovdje joj san o budućim dobrim danima nije izlazio iz srca.
Gospođa Džamila je duboko emotivno intervjuirana otkrila svoju neizrecivu tugu zbog teškog puta, koji je ipak uskraćen za perspektivu i osobna prava u riječima zrači iskrenim osjećajem boja srca hrabra žena koja se bori s izazovima okoline „Gospođa Džamila smatra da žene trebaju imati više slobodu da mogu slobodno ići i hodati ulicama da rade ili da odluče za koga se žele udati – barem da mogu odbiti ako je budući zaručnik mnogo stariji od nje radi za najnižu plaću, u njegovoj obitelji ih je devet, a on sve hrani.”
Hrabrost i predanost majčinstvu koju je ova dama pokazala u teškim vremenima pravi su oličenje, pravi primjer – zauvijek urezani u srca, duše svih prolaznika koji slučajno vide njezino putovanje.
