Bezvremenski klasici jugoslavenske glazbe uključuju hitove nastale prije gotovo pola stoljeća u kojima se i danas rado sluša. Prije više od 40 godina nastala je cijenjena glazbena grupa “Crvena Jabuka”, čiji je utjecaj i dalje značajan. Tijekom godina dosljedno su isporučivali trajne hitove, učvršćujući svoju reputaciju kultnog benda.
- Njihova posvećenost autentičnim emocijama bila im je vodilja od samog početka, po čemu se razlikuju od drugih. Umjesto prilagođavanja trendovima, uvijek im je prioritet bilo stvaranje duboke veze sa svojom publikom. Ipak, na vrhuncu njihove slave dogodila se tragedija ostavivši neizbrisiv trag od kojeg se nikada nisu u potpunosti oporavili.
Naime, 18. rujna 1986. godine članovi benda “Crvena jabuka” doživjeli su tešku prometnu nesreću u Jablanici dok su išli na koncert u Mostar. Ovaj dugo iščekivani nastup na stadionu “Kantarevac” imao je za cilj početak ambiciozne turneje benda u nastajanju, a obožavatelji željni doživjeti njihov osebujni glazbeni stil ispunili su dvoranu do posljednjeg mjesta.
- Nažalost, koncert “Crvene jabuke” nije održan, a ne planiraju se budući nastupi u istom sastavu. Ričl, rođen 12. marta 1962. godine, odrastao je na Koševu pod brigom majke Elvire, nakon rane smrti oca Ferdinanda. Nakon završene srednje glazbene škole upisao je studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, gdje je završio prve dvije godine.
U tom razdoblju Ričl upoznaje Branka Đurića Đuru i Zlatka Bostandžića, što dovodi do formiranja benda “Ozbiljno pješte”, sa Zlatkom Arslanagićem kao Ričlovim glazbenim partnerom, koji se kasnije proširuje Elvisom J. Kurtovićem. U prvim mjesecima 1985., potaknut sve većom strašću prema glazbi, odlučio je napustiti svoju prethodnu grupu.
- Udruživši snage s Arslanagićem, kreću u novu avanturu, osnivajući kultni bend Crvena jabuka. Kreativni put za njihov prvi album odvijao se na tavanu Zlajinog stana, gdje su se posvetili stvaranju pjesama. Pridružili su im se vrsni glazbenici: Zeničanin basist Aljoša Buha, poznati klavijaturist Dražen Žerić Žera iz proslavljene grupe Žaoke, te bubnjar Darko Jelčić Cunja, također Zeničanin.
Ričl je u jednom trenutku surađivao s budućim nadrealistom Nelom Karajlićem i vodio radijski program na Radio Sarajevu. Široko cijenjen kao jedan od vodećih gitarista sarajevske rock scene, Ričl je bio prepoznat i po svom glumačkom talentu, nakon što je dobio ulogu u prvoj sezoni serije “Top lista nadrealista” iz 1984. godine. U poslijepodnevnim satima članovi orkestra krenuli su iz Sarajeva za Mostar, putujući u tri automobila i malim kamionom natovarenim njihovim instrumentima.
- Fiću su zauzeli bas gitarist Aljoša Buha, solista Dražen Ričlo Zija i vozač Zlatko Arslanagić. Odmah iza njih u Golfu bili su Dražen Žerić i Darko Jelčić. Putujući iz Jablanice prema Mostaru, organizator ture iz zeničkog “Atlasa”, zajedno sa Žerićem i Jelčićem, naišao je na veliku gužvu okupljenu oko uništenog Fiće. No, bili su u stisci s vremenom da bi razmišljali o tome dok su jurili prema koncertu.
Iznenada je vozilo oštro skrenulo ulijevo i uz jak tresak sudarilo se s kamionom vršanskih registracija. Bio je to dan pun izazova i emocija. Po dolasku na stadion u Mostaru, koji je bio prepun ljudi, policija se konačno pojavila oko 20:30 navečer. Atmosfera je postala tmurna jer je glazba utihnula, a mi smo krenuli prema bolnici u Mostaru. Na naše iznenađenje, cijela publika nas je pratila, stvarajući snažan prizor.
- Ispred bolnice tisuće su se okupile kako bi odale počast. Žera se jasno prisjeća tužnog događaja koji je nepopravljivo okaljao ugled Crvene jabuke. U intervjuu za časopis Čao majka Dražena Ričle hrabro je ispričala potresne specifičnosti tragedije koja se dogodila u lipnju 1989. godine.
Jasno se sjećam tjedna koji je prethodio nesreći, a koja se dogodila tijekom našeg zajedničkog posjeta Rumunjskoj, gdje moj brat ima ljetnikovac. Bilo je to prekrasno vrijeme za nas, prepuno radosti i smijeha. Nakon povratka, moj brat i šogorica su došli na ležernu kavu. Dražen je tada počeo pričati o nadolazećoj turneji i uzbuđenju oko izlaska drugog albuma.
- Jasno se sjećam da je rekao: “Volio bih da se sve ovo može odgoditi.” Nisam ni slutio koliko bih bio sretan da se ta želja ostvarila. Počela je pričati priču, otkrivajući da nisam bio svjestan što se dogodilo. Kasnije su ispričali kako su bezbrojne sate proveli na groblju, ne mogavši se otrgnuti.
Tisuće mladih okupilo se cijelu noć da sjedi kraj groba mog dragog Dražena, lijući suze žalosne. To je bio dokaz koliko su ga svi voljeli. Sve što mogu reći jest da ga je proljeće donijelo u naše živote, a jesen bezdušno odnijela. Njegovo vrijeme na ovoj planeti bilo je tragično kratko.
- Unatoč tome, uvjeren sam da je u svom kratkom vremenu postigao više od onoga čemu bi mnogi mogli težiti u cijelom životu. “Njegov je život svakako imao smisla”, završila je tužna srca. Stih iz jedne od njegovih pjesama ispisan je na Draženovoj nadgrobnoj ploči koja ima oblik razrezane jabuke.
