Mudri starac izrazio je zahvalnost za dar izvanredne memorije, priznajući da mu je Bog podario ovu velikodušnu sposobnost. Njegove su riječi bile upućene starici, koja je bila opterećena žaljenjem zbog prolaska svojih mladosti. Životni hod prepun je izazova, a posebno postaje zamršen kada čovjek zađe u duboku starost i nađe se u samoći.
- Iako je istina da pojedinci imaju tendenciju akumulirati mudrost i znanje kako stare, to samo po sebi ne jamči sreću. Ljudska su bića višestruka bića, često uhvaćena u delikatnom plesu između idealiziranja prošlosti ili nošenja njezine težine poput tereta. Neki pojedinci žale za vremenom izgubljenim na trivijalne brige, dok drugi ne gaje ljutnju prema prošlosti i održavaju optimističan pogled na budućnost.
Nematerijalna ograničenja koja nas vežu mogu učiniti život teškim. Tek pred neposrednom opasnošću ili nesrećom čovjek istinski počinje cijeniti jednostavan užitak ishrane. Tijekom mladenačke dobi od 20 godina lakše je prihvatiti život jer postoji obilje pojedinaca koji ga okružuju ljubavlju i privrženošću, uključujući roditelje, bake i djedove, učitelje, prijatelje i romantične partnere.
- Kako vrijeme prolazi i godine se gomilaju, veze između pojedinaca neizbježno blijede, što zahtijeva njegovanje ljubavi iznutra kako bi se ona širila prema van. Što više netko daje drugima, to je veći osjećaj radosti i zadovoljstva. Nasuprot tome, oni koji nisu svjesni umijeća nesebičnosti postupno iznutra venu, nalikujući presušenom zdencu koji je odavno presušio.
Tijekom svog života čovjek proživljava složenu mješavinu emocija, zavidi svojoj vlastitoj mladosti, žali za njenom prolaskom i osjeća nostalgiju za danima koji su prošli. Također gaji zavist prema onima koji trenutno uživaju u najboljim godinama života, shvaćajući da kako stare možda više neće uživati u životu istim žarom kao u kasnim tinejdžerskim i ranim dvadesetim godinama. Mudrost iz Japana pruža uvid u brzi put do otkrivanja sreće.
- Dok je prolazio snijegom prekrivenim poljem, mudri čovjek iz Japana naišao je na staricu koja je bila vidno izbezumljena, a suze su joj tekle niz lice. Pitao je koji je razlog njezinih suza. Na pitanje zašto osjeća takvu tjeskobu, žena je odgovorila razmišljajući o svojoj prošlosti, prisjećajući se svojih mladenačkih dana i zadivljujućeg odraza koji je jednom vidjela u ogledalu, kao i duboke ljubavi koju je gajila prema određenom muškarcu.
Izrazila je svoje uvjerenje da je Božja okrutnost u tome što joj je dao sposobnost pamćenja, potpuno svjesna da će se prisjetiti živahnog razdoblja svog života i biti svladana suzama. Gledajući ukočeno u jedinstvenu točku na snježnom prostranstvu, mudra osoba je zastala da razmisli.
- U trenu su žene prestale suzati. Upitala je: “Što je to što promatraš? Kada su ga upitali o svom omiljenom prizoru, mudri mudrac je odgovorio: “Pronalazim veliku radost u gledanju u golemo prostranstvo cvjetajućih ruža. Dar sjećanja koji mi je podarila dobronamjerna viša sila omogućuje mi da se prisjetim ljepote proljeća čak i tijekom hladnih zimskih mjeseci, i uvijek mi izmami osmijeh na lice.
