Pjevač Milan Topalković Topalko je na estradnoj sceni jako dugo i poznat je po tome da je uviejk isticao svoje skromno porijeklo te da swe nikada nije stidio što je bio siromašan.
Tijekom svoje karijere Topalko je uporno odbijao neetične ponude koje su mu se našle na putu. Istaknuo se održavanjem svojih načela i nepristranosti, dajući osobno ispunjenje iznad svega. Nasuprot tome, on čvrsto tvrdi da njegova djela nikada nisu bila vođena, niti će ikada biti vođena, isključivo težnjom za financijskim dobitkom. Njegov najveći užitak proizlazi iz spokojne aktivnosti pecanja dok sjedi na svom brodu.
- Ipak, njegova marljiva narav očituje se u njegovoj želji da preuzme različite dužnosti, uključujući obradu zemlje, uzgoj usjeva i uzgoj stoke, što pokazuje i njegova uključenost u reality TV show “Farma”. Nadalje, osjeća ogromno zadovoljstvo svojom sposobnošću da se suzdrži od pjevanja dulje vrijeme osim ako okolnosti nisu u skladu s njegovim strogim standardima. Tijekom svoje karijere suočavao se s brojnim izazovnim situacijama koje su ga često dovodile u nepovoljne pozicije.
U posljednje vrijeme kruže glasine o njegovom nezadovoljstvu prema višim državnim dužnosnicima, popraćeno primjetnim smanjenjem predanosti poslu. Tijekom gostovanja u emisiji “Pričaonica” Topalko i Sanja Ćulibrk ispričali su mnoštvo zanimljivih anegdota, među kojima je i ona o Milanovom susretu s Oljom i Đoletom Balašević. Naime, tijekom natjecanja na glazbenom natjecanju “Zvezde Granda”, Milan je otvoreno izrazio svoje duboko divljenje Balaševićevoj glazbi i usrdno zatražio da cijenjeni umjetnik osmisli pjesmu isključivo za njega.
Upravo kad je glazbenik bio na rubu iskoristiti priliku, planove mu je naglo poremetio telefonski poziv koji mu je promijenio život, nedvojbeno ubrizgavši svježu melodiju u njegovu karijeru. Moj telefon neočekivano zvoni, navodeći me da odgovorim na ljubazan način s “Kako vam mogu pomoći?” Na moje iznenađenje, prijateljski glas s druge strane pozdravlja me veselim “Dobar dan gospodine, ovdje Olivera Balašević”. Pomalo zbunjen, ponovno pitam: “Molim?” Strpljivo ponavlja: “Ja sam Olivera Balašević.”
Zaintrigiran, nastavljam sa svojim pitanjem: “Je li ona Olivera?” Potvrđujući glas potvrđuje: “Uistinu.” I tako počinje moja početna interakcija sa suprugom Đoleta Balaševića Topalke, uspomena koja mi pri sjećanju izmami osmijeh na lice. Zaintrigiran sam i prisiljen pitati se: “Koje radnje moram poduzeti kako bih dobio cijenjenu privilegiju ove vrlo tražene časti?” Zatim nastavlja prepričavati situaciju: “Unutar granica našeg vlastitog prebivališta, predložio je, ‘Đola, zašto ne uputiti poziv Topalki na divnu šalicu kave? Imamo nešto od ogromnog značaja što mu želimo prenijeti .
Milanova nepokolebljiva strast bila je vidljiva jer je željno prihvatio Oliverovu ponudu da sljedeći dan posjeti njihovu rezidenciju u Novom Sadu, i vjeran svojoj predanosti, stigao je kako je obećao. Čim sam prešao kućni prag, odmah sam bio svjestan da Olja postoji, ali od Đoleta nije bilo ni traga. Oprezno promatrajući svoju okolinu, nisam mogao a da ne razmišljam o zlokobnoj zavjeri koja je orkestrirana protiv mene.
Sama nevjerojatnost okolnosti ostavila me potpuno shrvana. Kad god se raspitam gdje se neka osoba nalazi, stalni odgovor koji dobijem je: “Trenutno su u trgovini, kupuju sok.” Unatoč ovom danom pojašnjenju, u meni se javlja dugotrajna sumnja, zbog koje se pitam jesam li prevaren i postoji li potencijalna umiješanost skrivene kamere u ovu situaciju.
Kad dođe čovjek natovaren torbama, poželim mu toplu dobrodošlicu i upitam: “Mogu li te zagrliti?” On odgovara: “Naravno, nisam bio svjestan vaših sklonosti piću.” Međutim, ne preferiram nikakav sok ili piće; moja jedina težnja je uživati u tvom društvu.
