Danas je sindrom kroničnog umora u porastu, sposobno prikovan za krevet i otežava njihovu sposobnost obavljanja redovitih dnevnih aktivnosti. Koliko je takvo stanje pogubno svjedoči i ispovijest Ine Ignjatović iz Ćuprije, koja je pet godina osjećala kronični umor, bolove u mišićima tegobe u zatvorenom prostoru i stalni nedostatak snage.
- Prisutnost kroničnog umora može imati značajan utjecaj na sposobnost pojedinca da normalno funkcionira. Ignjatović je, kao i mnogi drugi, u različitim periodima imao simptome koje ljudi obično osjećaju. Ti su simptomi uključivali: Konstantne fluktuacije krvnog tlaka, dugotrajne temperature od 37,2, rekurentne infekcije, bolovi u mišićima i zglobovima, neumoljivi umor i prisutnost povećanih limfnih čvorova osjećali su se dugo bez prestanka.
glavobolje zujanje u ušima On kaže da bolest karakterizira jedan simptom, a to je: težina 1.00. Ina kaže da joj je bilo dovoljno presvući dijete i osjetiti umor. Kad bi se istuširala, nije mogla učiniti ništa drugo nego otići ravno u krevet i nastaviti se odmarati. Postojao je jedan veliki problem: medicinski stručnjaci odbijali su prihvatiti realnost njezine situacije.
- I sama priznaje kako su zaobilazili njezine probleme, opisujući ih kao imaginarne ili lijenosti. Čak su je uputili psihijatru, čime su dodatno poništili njezina iskustva. Ina Ignjatović, osnivačica Udruge kroničnih umornika, podijelila je svoje iskustvo zarobljenosti u beskrajnom krugu.
Ispričala je kako bi obilazila liječnike koji bi je pratili i nakon toga je slali drugom specijalistu, koji bi slučaj također proslijedio drugome — svi sumnjajući na neku bolest u pozadini, ali ne nalazeći ništa konkretno — da bi je oni konačno poslali kući s uvjeravanjem da je s njom sve u redu i savjetuje odmor.
- Tijekom razgovora Ina Ignjatović otkrila je da iako su parametri i analize više nego dobri, ima kronične virusne infekcije s antitijelima za gotovo deset virusa. Također, razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile su izuzetno visoke. Ina Ignjatović je u intervjuu za TV “Prva” otkrila da su joj liječnici na početku ustanovili da je zaražena u ranim godinama života.
Međutim, na svjetlijoj noti, također su primijetili da bi razine titra infekcija otkrivenih u ranom djetinjstvu također trebale pasti s vremenom, ali da stvar bude gora i iako su otkrili u čemu nije problem, sami su bili zabrinuti da je izašao iz ruka. Koliko god se trudila otresti, umor ostaje.
- Govori o tome što joj se dogodilo tijekom dana te kako se ljudi oko nje nose s njezinim stanjem. Mučio me stalni umor; tip koji nikada ne nestaje čak ni nakon što se noću dobro naspavate. Postalo je teško pomaknuti se čak 200 metara od moje kuće. Pretrpanost poštanskih ureda postajala mi je nevjerojatno nepodnošljiva. Proždirala me neumoljiva pospanost, bez ikakve energije. Uz malu djecu o kojoj je trebalo brinuti, izazovi su bili veći.
Traženje liječničke pomoći nije dalo odgovor pa su drugi mislili da sam dobrog zdravlja – rekla je dodajući naglasak: Srećom, moja obitelj je imala razumijevanja i podrške. Javnost u mom slučaju nije bila tako otvorena. Normalno je biti zabrinut kada niste sigurni što vas muči. Počinjete se pitati je li to psihički problem. Ali čak i nakon što sam posjetila psihijatra, koji kaže da je sve u redu, a ipak se osjećam besprijekorno.
- Prema njegovoj izjavi, sindrom kroničnog umora najviše pogađa žene u dobi od trideset pet do pedeset godina, a nastanak tog stanja pripisuje njezinom drugom porodu. Pet godina kasnije, Ignjatović je pronašla rješenje za svoj problem. Bila je to preporuka prijatelja koji je na TV-u vidio dr. Branka Milovanovića, na jednom od njegovih brojnih gostovanja, kao vrsnog kardiologa i specijalista za kronični umor.
Kontaktirala ga je bez rezerve; konačno, odgovorio je, i to je bilo to, na njezino veliko olakšanje. Ina kaže da joj je saznanje o njezinom stanju donijelo olakšanje i olakšalo stvari. S druge strane, puno je teže jer ovoj bolesti nema lijeka. Ina napominje da ako se ova bolest rano otkrije, samo mali postotak, od pet do deset, ljudi može izdržati. Posebno napominje da je i njezina priča prilično nježna.
- Žalosno je vidjeti mlade ljude s najtežim manifestacijama ove bolesti. Nađu se prikovani za svoje krevete – i još gore, izopćeni iz društva. Ne samo da ova bolest može uzrokovati potpuni invaliditet (već može biti i smrtonosna) zbog povezanosti s miokarditisom.
