U petak me poštar pozvao da dođem u poštu jer mi je netko poslao novac i moram ga podići. Ja sam siromašan i bio sam čest predmet prijezira do ovog razdoblja, kako ja tako i moja obitelj. Mislio sam da je greška jer mi nema tko poslati novac, a kao što rekoh jako sam siromašan pa sam iskreno mislio da me opet netko zeza.

Ipak sam otišao, nadao sam se da mi je stvarno stigao neki novac jer ide zima, a nemam od čega kupiti drva. Kad sam došao do šaltera rekli su da imaš pismo i 3000 dolara, i dalje nisam mogao vjerovati. Uzimam pismo i počinjem čitati. Prva rečenica, i briznula sam u plač.

Moj drug iz osnovne škole, MOJ BRAT… sad živi u Americi, gdje sam kad smo išli u školu bila jadna kao i sada uvijek sam mu davala sve što mi se moglo, dijelila s njim sendviče na pola, pila sokovi iz iste boce, bili smo ko brat. U Ameriku je otišao prije 10 godina, kako kažu, trbuhom za kruhom. Izgleda da je uspio.

Na kraju pisma je napisao: “Brate, kad god ti zatreba, samo mi javi. Znam kako si sada i znam kakav si čovjek kad to imaš.” Hvala Bogu da sada imam dovoljno i smatraj to kao da imaš i ti. VAŠ BRAT” Ni sad ne mogu vjerovati da se nakon toliko godina sjetio mene, i sjeća se svega dobroga što sam mu učinio u ovim teškim zlim vremenima; isplati se biti čovjek, na kraju krajeva, tko bi rekao.. .

BONUS TEKST

Njihova ljubavna priča dokazuje da čak i najveće sudbine mogu proizaći iz nesvakidašnjeg susreta u trgovini. Nemanja Stjepanović iz Dervente i Jolisva Simanga iz Južne Afrike slučajno su se sreli u Johanesburgu. što se pokazalo sretnim za njihovu buduću ljubav. Nakon uspješno prođenih dugih razdvojenih izazova, Jolisva je posjetila Derventu i upoznala Nemanjinu obitelj.

Prilikom gostovanja u Derventi, Nemanja i Jolisva izgovorili su sudbonosno “da” pred zakonom. Nemanja i Jolisva su primjer kako ljubav ne poznaje granice, a i najveće prepreke su premostive kada je ljubav u pitanju. – 2021. tvrtka u kojoj radim poslala me u Južnoafričku Republiku, u Johannesburg, na 12 mjeseci. Jolisva je u to vrijeme završavala studije. Sreli smo se na blagajni u trgovini.

Bio sam na pauzi i čekao da platim ručak; bila je ispred mene u redu, a aparat joj je stalno odbijao karticu. Postajao sam nestrpljiv zbog cijele stvari i žurio sam se, pa sam se ponudio da joj platim i račun. Prvo je odbila, ali je na kraju popustila. Kasnije me čekala na izlazu da mi da novac. – prisjetio se Nemanja i dodao da su on i njegova djevojka tako započeli vezu; kada mu je ugovor istekao, nastavili su izlaziti na daljinu.

Nemanja je oženio djevojku iz Afrike. – Mislila sam da se sigurno rastajemo kad je Nemanja morao da se vrati, a ni kad je rekao da će se vratiti u Afriku, nisam vjerovala – priznala je Jolisva. Ipak, Nemanja se stalno vraćao u Afriku, a 2022. godine ju je i zaprosio. Nije bilo baš tradicionalno – ali ipak sam joj dao prsten.

Morali smo napraviti “lobolu” jer muškarac tradicionalno plaća ženinu obitelj prije vjenčanja. Nikad u životu nisam vidio tako nešto. Na “loboli” vas prati netko tko govori u vaše ime. Prvo su me ostavili kod njezine sestrične dok sam čekao svoju “predstavnicu”.

Otvarala su se i pila tri crveno-bijela prije nego što je djevojka za udaju izašla jer dolazi još djevojaka od kojih biraš nakon što se skoro napiješ, a ako ne uspiješ, plaćaš. Jer ja sam prsten već dao i sada ga moram platiti – piše Derventski list.