Moja mama je često govorila da sam joj uništila život. Kada je mislila da je završila s rađanjem nakon troje djece, stigla sam ja. Moje najranije uspomene uključuju trenutke kada bih joj prilazila da me pomazi, a ona me je odbacivala, govoreći: „Skloni se, ostavi me na miru, ti si očeva. Idi kod njega.“
Jedna od slika koja me uvijek pogađa je ona s piknika: ja imam oko tri godine i držim nož dok me mama mirno promatra. Danas, kao majka 16-godišnjakinje, ne mogu shvatiti kako je mogla dopustiti da se dijete igra s nožem. Sad razumijem da je mojoj majci očajnički trebala biti u centru pažnje i nije željela da je iko skrene s puta, pa čak ni dijete, piše književnica Kler Vitfild u svom eseju o narcisoidnoj majci.
- Moja mama je bila poput zvijezde filma, dok smo djeca bili anonimni statisti. Kada bi prijatelji došli kod nas, borila bi se za njihovu pažnju i divljenje, koristeći svu svoju harizmu. Ako to nije uspijevalo, izazivala bi svađu s mojim ocem, samo da svi gledaju u nju.
Moja mama je također sklona mijenjanju svojih iskaza. Nikada neću potpuno razumjeti zašto sam kao dijete ostala bez psa. Nadam se da je veterinar imao dobar razlog da ga uspava, a ne da je to bilo zbog mamine želje. Kada sam je kasnije pitala o tom događaju, poricala je da je vikala na mene, ali moja sestra se jasno sjeća toga.
Kada je umrla u januaru 2016. godine, mogla biste pomisliti da sam osjetila olakšanje, ali zapravo je tek tada uslijedio moj psihički kolaps. Bila sam primorana da se suočim s uspomenama iz života s njom. Tokom njenog posljednjeg mjeseca, igrala sam ulogu savjesne kćeri, putujući do njenog grada i bolnice tri puta tjedno. I na samrti je znala sijati otrov. Sjećam se kako je jednom rekla: „Možeš da ideš“ i kako me je napala zbog odustajanja od časova klavira.
- Dok je umirala, primijetila sam da je možda osjetila nešto prema meni, možda nježnost, jer je željela da mi ostavi novac za novu kuhinju. To je bio jedini znak nježnosti koji je ikada pokazala. Kada je umrla, dok su moji braća i sestre plakali, ja nisam prolila ni jednu suzu. Osjetila sam slobodu jer više nisam morala slušati njene kritike, ali istovremeno i bijes jer nisam imala priliku pitati je zašto je bila takva.
Moje emocije su se usmjerile prema slobodi i bijesu, a mračne uspomene su me preplavile. Započela sam da se raspadam, zanemarivala svoju kćerku, a pojavili su se i fizički problemi poput Hašimotovog tireoiditisa. Zbog majke sam postala osoba koja ne zna reći „ne“ jer sam očajnički željela odobravanje drugih.
Kako su se odnosi s mužem raspadali, a kćerka me zateknula plačući, osjećala sam da je mama još uvijek prisutna u mojoj glavi. Stalno su me podsjećale njene kritike, a njen način ponašanja prema meni se odražavao u mojim odnosima i životu.
- Dok sam bila mala, njena arogancija mi je bila privlačna, željela sam njenu pažnju. Tek kada sam odrasla i posjetila domove svojih prijatelja, shvatila sam da se moja mama ne ponaša normalno. Otac, koji je bio u mornarici, bio je u velikoj mjeri neaktivan i nije se suprotstavljao mami.
Zbog majke sam se naučila skrivati svoja osjećanja i ponašati se kao „tiha pomoćnica“, zanemarujući svoja prava i osjećanja. Iako je bila angažirana oko mog školovanja i bila sam prva u obitelji koja je otišla na fakultet, to nije bilo zbog mene, već zbog njene odlučnosti da makar jedno dijete školuje do kraja.
Kada sam se zaposlila i upoznala oca svoje kćeri, koji je bio dobar prema meni, naš odnos je trajao dok nisam postala samohrana majka. Tek kada sam upoznala Dankana 2007. godine, moj život je počeo da se preokreće. Sagradili smo život iz kojeg smo izbacili moju majku. Kada je otac umro, angažovala sam se oko majke, potiskujući svoja osjećanja, i to je možda razlog zašto su se svi bijes i mržnja pojavili nakon njene smrti.
Srećom, potražila sam pomoć liječnika i počela shvaćati da sam sada slobodna. Učim birati prijatelje na osnovu toga koliko mi uzvraćaju, a ne na osnovu toga koliko sam ja njima korisna. Iako mama nikada nije kupila kuhinju koju mi je ostavila u nasljedstvo, novac sam potrošila na kurs kreativnog pisanja i napisala svoj debitantski roman. To je moj način da povratim kontrolu nad sobom i da se oslobodim utjecaja svoje prošlosti.
