Nakon katastrofalnog događaja koji je poharao cijeli svijet, ostavljajući za sobom samo pustoš, par majmuna uspio je održati život, smješteni visoko na drvetu.
U trenutku neočekivane otpornosti, jedan od majmuna je ustao i izgovorio ove riječi:
“Ništa buraz valja nam sve iz početka”….heheheh
BONUS TEKST
Kada je riječ o praćenju zdravlja bubrega, analiza krvi i urina ima iznimnu važnost. Odnos između visokog krvnog tlaka i bubrega je recipročan, što znači da bolest bubrega može biti posljedica arterijske hipertenzije i pridonijeti joj. Prema liječniku, bolesti bubrega koje rezultiraju hipertenzijom mogu utjecati ili na jedan bubreg (kao što je opstrukcija protoka urina, suženje bubrežne arterije, kronični pijelonefritis ili bubrežne ciste) ili na oba bubrega (uključujući glomerulonefritis i kongenitalne bolesti bubrega).
Redovite pretrage krvi i urina ključne su za početnu procjenu zdravlja bubrega. Dr. Kravljača ističe da su kreatinin i urea primarni pokazatelji funkcije bubrega, a te se pretrage mogu napraviti u svakom laboratoriju. Jednako važan i široko dostupan, još jedan test za praćenje zdravlja bubrega je test urina. Ova sveobuhvatna pretraga obuhvaća analizu fizikalnih i kemijskih svojstava, kao i analizu sedimenta urina.
Prisutnost albumina u urinu služi kao rani pokazatelj oštećenja bubrega, naglašavajući važnost provođenja ovog testa kad god je to moguće. Krvne žile fundusa reflektiraju krvne žile bubrega, kao što se promatra ultrazvukom bubrega, ultrazvukom želuca i ultrazvukom abdomena. Prema riječima dr. Kravljača, ultrazvučni pregled ima ključnu ulogu u evaluaciji bubrežne bolesti jer daje vitalne informacije.
U slučajevima kada je arterijska hipertenzija rezultirala oštećenjem bubrega, ultrazvuk će otkriti manje bubrege sa tanjim i hiperehogenim parenhimom. Vrlo je preporučljivo temeljito pregledati krvne žile u očnom dnu, jer su vrlo slične krvnim žilama u bubrezima. Kada identificiramo hipertenzivno oštećenje u tim krvnim žilama (poznato kao hipertenzivna retinopatija), možemo zaključiti da je slično oštećenje prisutno u krvnim žilama bubrega.
Dodatno, prisutnost oštećenja drugih organa, kao što je hipertrofija lijeve klijetke (koja se može otkriti EKG-om ili ultrazvukom srca), bolest perifernih arterija ili stanja koja utječu na krvne žile srca ili mozga, dodatno podupire vjerojatnost hipertenzivnog oštećenja bubrega. Čin soljenja hrane solju. Osim uzimanja lijekova, jednako je važno voditi zdrav način života.
Prema riječima dr. Kravljače, bolesnici s hipertenzijom i kroničnom bubrežnom bolešću moraju se pažljivo pridržavati propisane terapije i specifičnih smjernica načina života. Za upravljanje hipertenzijom i kroničnom bolešću bubrega savjetuje se primjena nefarmakoloških strategija kao što je ograničavanje konzumacije soli na manje od 2 grama natrija dnevno i umjerena tjelesna aktivnost.
Preporučena količina tjelesne aktivnosti je otprilike 150 minuta tjedno, uzimajući u obzir kardiovaskularno zdravlje i fizičke sposobnosti pojedinca koje je odredio njihov liječnik. Provođenjem specifičnih terapijskih mjera moguće je regulirati sistolički (gornji) krvni tlak u ovih osoba do ciljnog raspona od 120 mmHg.
Prema riječima dr. Kravljače, početni farmakološki pristup bolesnicima s kroničnom bubrežnom bolešću i hipertenzijom uključuje lijekove koji pripadaju blokatorima renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. To je ključno pitanje koje vode njihovi pružatelji zdravstvenih usluga. Cilj obje vrste terapije je održavanje sistoličkog krvnog tlaka ispod 120 mmHg. Nakon što se postigne ovaj cilj, može se zaključiti da se hipertenzija učinkovito kontrolira u ovih bolesnika.
