Naše skoro vjenčanje bilo je pred vratima kad mu se ukazala prilika da nastavi svoj doktorski studij u inozemstvu. Igrom slučaja otkrila sam da čekam dijete istog dana. Pustio je bujicu uvredljivih riječi, optužujući me da namjerno kočim njegov napredak i bacam sumnju na očinstvo našeg nerođenog djeteta.
U nastojanju da riješim njegovu zabrinutost, predložio sam test utvrđivanja očinstva, ostavljajući odluku o priznavanju djeteta u potpunosti u njegovim rukama. Kako bih izbjegao bilo kakav oblik izbjegavanja, pobrinuo sam se da se izravno suočim s njim. Test očinstva nedvosmisleno je potvrdio njegov status oca, ali me optužio da sam orkestrirala cijelu situaciju prije nego što je izletio.
Važno je napomenuti da nikada nisam ružno govorio o svom ocu pred svojim kćerima. I sada, nakon 18 godina, neočekivano se pojavljuje na mom pragu. Po njegovu dolasku pokazalo se da nema ni žive duše.
Kao odgovor, ona je odmah ustala sa svog sjedala, povela ga do izlaza i ljubazno ga zamolila da se suzdrži od daljnjeg prekidanja našeg postupka. U svojoj izjavi izražava želju da to ne bude nečija posljednja prilika, jer smatra da ga se nikada ne bi sjetio da nije otkrio svoj pravi identitet.
BONUS TEKST
Ako se dijabetes ne otkrije i ne liječi, može dovesti do niza komplikacija. Među tim komplikacijama je i stanje poznato kao dijabetička neuropatija. U razgovoru s prof. dr. Srđanom Popovićem, endokrinologom, zadubili smo se u simptome i rizike povezane s ovim poremećajem, kao i njegovu učestalost među osobama s dijagnosticiranim dijabetesom.
Prema riječima prof. Popovića, autonomna neuropatija je najsuptilnija manifestacija komplikacija dijabetesa. Ove komplikacije, koje se javljaju u manjim krvnim žilama, posebno utječu na vegetativni živčani sustav, uključujući i simpatičku i parasimpatičku komponentu. Različiti simptomi koji proizlaze iz ovog stanja mogu potencijalno dovesti do opasnih okolnosti.
Prema profesoru, najopasniji ishod je ono što se obično naziva iznenadna smrt, stanje koje pacijenta može uhvatiti nespremnog. Kada mikroangiopatske komplikacije oštete simpatički sustav, to rezultira neravnotežom s parasimpatičkim sustavom, uzrokujući usporavanje funkcije srca. Zabrinjavajući aspekt je da to potencijalno može dovesti do srčanog zastoja i iznenadne smrti.
Profesor dr. Popović savjetuje osobe s aparatom da redovito provjeravaju glikemiju kako bi osigurali svoju sigurnost i sigurnost drugih, ističući važnost praćenja pulsa i tlaka za pacijente. Prisutnost velikog broja simpatičkih živaca može dovesti do tahikardije, ubrzanog otkucaja srca, praćenog osjećajem nervoze i prekomjernog znojenja. Jedna jednostavna radnja koju pojedinci mogu poduzeti je praćenje pulsa.
Ako puls padne ispod 60 otkucaja u minuti, savjetuje se konzultirati liječnika. Ubrzan puls ukazuje na prekomjernu aktivnost simpatičkog živčanog sustava, što može dovesti do skokova krvnog tlaka i povezanih komplikacija. Stoga je ključno da pacijent prati puls i krvni tlak. Prema riječima prof. dr. Popovića, kada postoji višak aktivnosti simpatikusa koji rezultira ubrzanim otkucajima srca, liječnici obično propisuju visoko ciljane beta blokatore kako bi pacijenta vratili u normalno stanje.
Ovaj pristup predstavlja manje tešku manifestaciju autonomne neuropatije. Međutim, u slučajevima kada je parasimpatički sustav dominantan, što dovodi do nepravilnih otkucaja srca (bradikardija) i potencijala za iznenadnu smrt, trenutno ne postoji odgovarajuće liječenje. Osim toga, dostupni su dijagnostički testovi za procjenu prisutnosti autonomne neuropatije, kao što su Ewing-Clark testovi, koji uključuju mjerenje pulsa i tlaka.
Tijekom mog rada na internoj B klinici uspješno sam razvio funkcionalan kabinet koji radi do danas. Ovaj kabinet omogućuje dijagnosticiranje autonomne neuropatije, pružajući dragocjene uvide u stanje. Kada je broj otkucaja srca povišen, to može dovesti do naglog povećanja krvnog tlaka i drugih povezanih komplikacija, što potencijalno može rezultirati naglim gubitkom svijesti.
U situacijama kada postoji predominacija parasimpatičkog živčanog sustava, što rezultira sporijim otkucajima srca, ključno je dobro informirati ne samo bolesnika već i njegovu okolinu. Kako bi se spriječila jedna trećina ovih komplikacija, ključno je postići optimalnu glikoregulaciju, što podrazumijeva održavanje razine glukoze unutar točno određenih parametara.
Bez ikakvih znakova upozorenja, pacijenti s autonomnom neuropatijom mogu zapravo izgubiti svijest zbog osjećaja ekstremnog mira. Stoga se simptomi poput zimice, drhtanja, gladi i znojenja ne bi trebali smatrati pokazateljima autonomne neuropatije. Ovo stanje predstavlja značajnu prijetnju, posebno zato što pacijenti ne pokazuju nikakve znakove hipoglikemije.
Ključno je pratiti razinu šećera u krvi pomoću uređaja za mjerenje glukoze kako ne biste sebe i druge izložili opasnosti. Neprepoznavanje hipoglikemije može dovesti do teške i potencijalno opasne situacije, ali na sreću, to je stanje koje se može izliječiti. Pojedinci koji to doživljavaju trebali bi nastojati povećati razinu šećera u krvi na nekoliko dana smanjenjem doze inzulina, dopuštajući receptorima da se oporave i vrate u normalu.
