U svojoj knjizi žena dijeli zamršene detalje svoje ljubavne priče s muškarcem iz plemena Masai za kojeg se udala. U Švicarskoj je Korin Hoffman uživala u životu koji je bio gotovo besprijekoran. Posjedovala je mladost, ljepotu i impresivnu evidenciju postignuća. Njezin je butik napredovao, a njezina romantična veza ostala je stabilna.
No, sve se dramatično preokrenulo kada su ona i njezin partner 1987. godine odlučili krenuti na turističko putovanje u Keniju. Nije ni slutila da će ta afrička nacija postati katalizatorom potpune transformacije njezine egzistencije. Tijekom putovanja trajektom za Mombasu, Korin je bila očarana prizorom Maasai ratnika koji ju je ostavio u čudu.
Njegova živahna crvena kosa, ukrašena brojnim draguljima i upečatljiv remen koji je nosio oko struka bili su jednostavno očaravajući. Iako je bilo i drugih turista kojima su kenijski domoroci bili intrigantni, čini se da je ona bila jedina žena koja se zaljubila u Maasai ratnika, očarana njegovim šarmom.
U svojim poznim godinama napisala je memoare “White Masai”, u kojima je otkrila zamršenost njihove romantične priče. Na stranicama je prikazala svog Maasai ratnika kao očaravajuće privlačnog pojedinca, napomenuvši da je imao izgled mladog božanstva. Ponovni susret s plemenom Masai, koji su joj prethodno bili vodiči u Mombasi, pokazao se kao značajan trenutak za Korin.
U dobi od 27 godina donijela je hrabru odluku da proda svoj butik, prekine vezu s dečkom i napusti besprijekorno uređenu zemlju Švicarsku. Kenija je postala njezino odredište kad je krenula u potragu da pronađe svog ratnika. Korin je izrazila nedoumicu kako bi je on mogao doživjeti, ali je čvrsto vjerovala da je odgovor jasan: “On dijeli iste osjećaje kao i ja”, samouvjereno je izjavila u svojoj knjizi.
U intervjuu je otkrila da ju je obuzela neodoljiva želja da uđe u trag ovoj osobi. Krenula je u tromjesečnu potragu po Keniji u potrazi za njim. Počeli su se javljati iscrpljenost i očaj, a ona je počela vjerovati da ga više nikada neće vidjeti. Međutim, unatoč svim izgledima, na kraju ga je pronašla. Radost koju je osjetila kad ga je pronašla bila je neizmjerna i bila je zadovoljna time što je jednostavno sjedila pokraj njega, uživajući u tom trenutku. Korin se naposljetku upustila u strastven susret sa svojim Masai ratnikom.
U selu kojemu je Lketinga pripadao kao član plemena Samburu, Korin je donio odluku da će živjeti s njim i njegovom majkom, unatoč tome što su ga upozorili da pleme obezvrjeđuje žene u usporedbi s kozama. Unatoč jezičnoj barijeri i izazovnoj intimnoj vezi, Korin je ostala odlučna izdržati s Lketingom. Boraveći u trošnoj kolibi zvanoj manija, izgrađenoj od štapova i kravlje balege, ustrajala je u nastambi njegove majke.
Dok bi većina pojedinaca mračnu unutrašnjost smatrala odbojnom, Korin je u njezinim okvirima proveo tri i pol godine. Njezina prehrana sastojala se od kozjeg mesa, čaja zaslađenog šećerom i mlijekom te krvi. Bez ikakvog spominjanja njegovog emocionalnog stanja u vezi s cijelom kušnjom, Lketinga je šutio. S druge strane, Korin se nije upuštao u duboke analize; umjesto toga, oslanjala se na svoju intuiciju da vodi svoje postupke.
Naposljetku je s ovim ratnikom u brak stupila tradicionalnom ceremonijom, obukavši bijelu vjenčanicu. Osim toga, uspjela je izbjeći praksu predbračnog obrezivanja, a sve zahvaljujući izmišljotini koju je njezin suprug podijelio s plemenom – neistini da je bila podvrgnuta obrezivanju kao beba. Ubrzo nakon toga pojavili su se prvi izazovi. Nabavila je kombi i otvorila mobilnu trgovinu, opskrbljujući potrebe cijelog sela.
Međutim, njezin posao ometala su naporna putovanja u grad, česti mehanički kvarovi, slučajevi krađe i sveprisutna korupcija, što je sve iscrpilo njezin račun u švicarskoj banci. Korinino tijelo bilo je pogođeno malarijom, hepatitisom i pothranjenošću, zbog čega je unatoč visini od 180 centimetara imala samo 48 kilograma.
Rođenje njezine kćeri Napirai predstavljalo je situaciju opasnu po život, koja je zahtijevala hitan zračni prijevoz u bolnicu kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje. Unatoč Lketingovim uputama o zapadnjačkim tehnikama vođenja ljubavi, intimna veza između njih ostala je površna. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, Maasai ratnik je postajao ogorčen na njezinu neovisnost i optuživao ju je da je nevjerna. Obuzet ljubomorom i pod utjecajem smirne, lokalne biljke stimulansa, pomutila mu se svijest, što je dovelo do nasilnog ponašanja.
Godine 1990. Korin je iskoristila izliku odmora u Švicarskoj da sa svojom kćeri napusti Keniju. Malo tko je znao da se ona nikada neće vratiti, na kraju se nakon 15 godina nastanila u Barsalou, selu svog muža. U to vrijeme snimljen je film o njenom životu pod istim naslovom kao i knjiga, “Beli Masai”. Korin se trudila artikulirati svoje osjećaje u vezi s pojedincem kojeg je u svojoj knjizi opisala kao impulzivnog, nepredvidivog, pretjerano posesivnog, nepouzdanog i sklonog vrijeđanju.
Neobjašnjiv osjećaj potrebe da potpuno promijeni svoje postojanje i putovanje u Keniju, nesvjesna nepredviđenih okolnosti koje su je čekale, ostao je izvan njezine sposobnosti razjašnjenja. Nakon prvog susreta s Lketingom, Korin je odmah doživjela duboki osjećaj bliskosti i pripadnosti, kao da se konačno ponovno ujedinila sa svojom davno izgubljenom obitelji i pronašla svoju pravu zajednicu.