Tijekom razdoblja od šest mjeseci neprekidno sam razmjenjivao pisma s jednom mladom ženom, upuštajući se u kasnonoćne razgovore i povremene izlaske, ali su naši pokušaji da se osobno sretnemo stalno osujećivani njezinim čestim izgovorima;
ipak, sudbina se umiješala kada su nam se putevi neočekivano ukrstili jednog kobnog dana u užurbanom gradu. U mom pokušaju da je zagrlim, ona se brzo povuče, bacajući zbunjen pogled na mene, kao da sam izgubio sav razum.
Približavajući se, obraćam joj se imenom: “Hana, ja sam.” Njezin izraz lica zrcali izraz zbunjenog teleta dok uzvraća: “Tko je Hana? Jesi li poludjela? Ja sam Ivona!” Usred smijeha njezinih suputnika šale se da ste pogriješili, dragi moj mladiću. Bez oklijevanja uzimam svoj pametni telefon i ponosno pokazujem profil koji mi je zaokupio pažnju.
Blijedo nevjerice preplavljuje djevojčino lice dok ona strastveno izjavljuje: “Iako te slike možda nalikuju meni, ne uspijevaju uhvatiti bit mog pravog ja.” Nepokoleban, on nastavlja otkrivati svoj pravi profil.
Nakon povratka u svoju rezidenciju, odmah sam se uključio u izradu brojnih poruka usmjerenih na varljivog soma, nakon čega sam promptno poduzeo mjere za sprječavanje bilo kakve daljnje interakcije s lažnim profilom. U ovom trenutku potpuno me obuzima duboki osjećaj grižnje savjesti.
BOUS TEKST
Isidora Nikolić (42) iz Čačka, nakon tri bezuspješne vantjelesne oplodnje u trajanju od šest godina, suočila se s poraznom spoznajom – njezina jedina prilika da ostvari svoj san i postane majka leži u primitku doniranih jajnih stanica. Od rujna 2002. sam u blaženom braku. Ipak, prije šest godina moj suprug i ja krenuli smo putem IVF-a kako bismo proširili obitelj. Početni poduhvat odvijao se na klinici u Valjevu, ali nažalost, uključivao je naporan i dugotrajan niz pregleda.
Nažalost, moje tijelo nije pozitivno reagiralo na tretman, što je liječnika navelo na težak izbor da prekine postupak. Nakon ovog neuspjeha, pokazala sam strpljenje dok sam čekala svoj sljedeći ciklus godinu i pol, jer je to bio neophodan korak za ulazak u novu rundu in vitro oplodnje. Isidora ljubazno prepričava svoje putovanje. Postoji obnovljeni osjećaj optimizma koji se javlja sa svakim novim pothvatom.
Isidora, međutim, nije našla ispunjenje koje je tražila u svom drugom pokušaju VTO programa u Sveučilišnom kliničkom centru u Kragujevcu. Prvotno nepravilno liječenje poremetilo je stabilnost menstrualnog ciklusa, što je dovelo do prekida postupka. Naknadni ultrazvuk otkrio je odsutnost jajnih stanica sposobnih za život, što je zahtijevalo čekanje na sljedeći ciklus.
Zbog toga je cijela godina prošla bez ikakvog pomaka. U svibnju 2020. dogodio se nemili događaj gdje mi je u lipnju istekao ugovor s klinikom, čime sam izgubio pravo na besplatan pregled u UKC Kragujevac. Nakon ovog neuspjeha, Isidora i njezin suprug potražili su privatnu kliniku u Beogradu i podvrgli se oplodnji o vlastitom trošku. Nažalost, i ovaj se pothvat pokazao neuspješnim. Tijekom mog pregleda u klinici primila sam obeshrabrujuću vijest da je jedina moguća opcija za postizanje trudnoće donacija jajne stanice.
Obuzet očajem, žarko sam molio Boga da usliša moje molitve. Zbog financijskih ograničenja Isidorine su aktivnosti zaustavljene do 2023. godine, no ugodno ju je iznenadilo saznanje da ispunjava uvjete za doniranje jajne stanice preko Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Nakon četiri mjeseca strpljivog čekanja, odobren nam je prijem u prestižnu kliniku u Beogradu kako bismo započeli postupak vantjelesne oplodnje.
Odabir odgovarajućeg donora bio je brz i odmah sam krenuo s terapijom. Ovaj tretman je trajao više od dva mjeseca, a rutinski pregled otkrio je postojanje dvaju polipa unutar maternice. Nakon što sam dobila savjet od svog liječnika, donijela sam odluku da ću se podvrgnuti postupku za njihovo uklanjanje, što mi je omogućilo da nastavim s IVF-om. Nakon što sam se potpuno oporavila, započeo je postupak IVF-a.
Nažalost, od šest velikodušno doniranih jajnih stanica samo su dvije uspješno oplođene. Ova vijest ostavila je u meni osjećaj potpunog uništenja, svladan suzama i dubokim osjećajem bespomoćnosti. U tom trenutku sam shvatila da je jedina svrha i smisao mog života postojanje mog djeteta, koje obuhvaća sve moje nade, snove i težnje. Tijekom svojih vlastitih nevolja, pomisao na drugu ženu koja nosi dijete nije joj pala na pamet.
Duboko u mom srcu i duši odjekivalo je odlučno uvjerenje, potvrđujući da je dijete s pravom moje. Prihvaćanje ove surove istine pokazalo se neizmjernim izazovom, budući da sam dobila jedine dvije jajne stanice i nisam imala drugih alternativa ili dodatnih donatorskih izvora. U svojoj gorljivoj molbi Bogu, tražio sam odgovor na svoje molitve, očajnički žudeći za odgovorom.
Držeći se nade, pronašao sam utjehu u iščekivanju beta mjerenja. Zaustavljena daha, zabrinuto sam pregledavala rezultate, željno iščekujući potvrdu ili odbijanje moje trudnoće. Unutar svojih nada, snova i težnji, otkrio sam svoju krajnju svrhu u životu – moje voljeno dijete. Od 10. prosinca 2022. parovi u Srbiji koji žele vantjelesnu oplodnju doniranim jajnim stanicama iz inozemstva sada se mogu prijaviti elektronički putem portala eUprava.
Početna isporuka ovih doniranih reproduktivnih materijala stigla je u siječnju 2023. S vremenom je došlo do primjetnog pomaka u rezultatima beta analize, prelazeći s pada na porast. Na povratku sa završnog ispita doživjela sam prometnu nesreću, koja je dovela do kaotične scene na hitnoj.
Naknadni pregledi samo su dodatno pojačali moju tjeskobu, posebice u pogledu mogućeg utjecaja na moguću trudnoću. Bio je to emocionalni vrtlog, ostavljajući me u stanju neizvjesnosti. Iako sam izašla fizički neozlijeđena, dvosmislenost oko statusa moje trudnoće ostavila me u stanju neizvjesnosti. Nepotrebno je reći da je razdoblje čekanja bilo nevjerojatno zahtjevno.
