A sad prijeđimo na vic dana koji će nasmijati. Ova posebna šala vrti se oko Mujinog susreta s digitalnim satom.
BONUS TEKST
Nikola Pejaković Kolja, multitalentirani pojedinac koji je besprijekorno spojio glazbu, glumu, režiju i pisanje, proživio je buran životni put. Mnoštvom uloga ostavio je neizbrisiv trag u povijesti kazališta, a vodi manje glamurozan osobni život. Prošle godine Nikola Kolja Pejaković održao je zapaženo predavanje koje se može opisati samo kao duboko osobna ispovijest.
Zadubio se u svoju bitku s porocima, istaknuvši značajnu ulogu heroina u njegovu životu. Nadalje, podijelio je svoj put do oporavka od ovisnosti i dubok utjecaj koji je na njega imalo otkrivanje pravoslavne vjere. Naposljetku, to ga je duhovno buđenje navelo da odabere drugačiji put umjesto da nastavi život redovnika.
U fazi kada sam bio zarobljen svojim sposobnostima i zloupotrijebio ih, a na vrhuncu uživanja u alkoholu otkrio sam da sam upleten u tučnjave i vrijeđanje drugih. Unutar tog spuštanja susreo sam se licem u lice sa zlokobnom privlačnošću heroina. Postoji duboka tama koja nadilazi sve druge nijanse tame. Krenuti na putovanje umjetnika može biti sveobuhvatno iskustvo, kao što je bilo za mene.
Umjetnost je postala moje duhovno utočište, uzdižući slikare i glazbenike do statusa božanskih bića, nadahnjujući me da oponašam njihovu kreativnu snagu. Međutim, u najmračnijim trenucima, kada sam se našao na samom dnu, obratio sam se Bogu za utjehu i vodstvo. U dubinama očaja, kad sam se osjećao zarobljenim u metaforičkom ponoru, moja mi je vjera pružila prijeko potrebnu utjehu.
Ovaj obrazac traženja utjehe u vjeri tijekom izazovnih vremena nije neuobičajen. Iako postoje priče o pojedincima koji se bore s ovisnošću i pronalaze utjehu u vjeri, vjerujem da to nije uvijek slučaj. Umjesto toga, pojedinci kreću u potragu za putem prema obnovi i procesu iscjeljenja od svojih poteškoća.
Moć za savladavanje ovih prepreka leži u pravoslavlju. Kad je moj osjećaj sebe bio slomljen i optimizam se činio nedostižnim, počeo sam preispitivati svoje postojanje i preispitivati svoja uvjerenja. Tada sam prepoznao zablude u svojim izborima. Baš kao što nas se trenutno potiče oponašati Kristovo ponašanje, jednom su mi savjetovali da oponašam ponašanje umjetnika, upuštajući se u konzumaciju alkohola, droga, pušenje, pa čak i pribjegavanje samonanošenju ozljeda putem intravenske zlouporabe supstanci, također kao istraživanje različitih izraza nekonvencionalne seksualnosti.
Poznato je da je Charles Baudelaire, poznati pjesnik, konzumirao hašiš prije pisanja. Zaintrigiran time, osjetio sam neporeciv poriv da istražim isti put. Za razliku od Baudelairea, nisam imao talente pjesnika ili filozofa, pa je hašiš postao moje jedino utočište. Utjecaj heroina na moje biće bio je sličan naglom naletu energije. Pružio mi je neizmjerno ugodan osjećaj, potaknuvši me da se zapitam zašto ga ranije nisam susreo, jer se činilo da je u njemu ključ svih mojih nevolja.
U njegovoj prisutnosti, bol i teškoće su nestali. Međutim, neizbježna bi posljedica mamurluka neizbježno nastupila. Pejaković je istaknuo kako nam je ova tehnologija unatoč svim prednostima omogućila da se distanciramo od promišljanja egzistencijalnih pitanja o svrsi našeg postojanja i zagonetnom putovanju na koje krećemo.
Nakon izlaska filma Lepa sela lepo gore, moje kolege glumci Nikola Kojo, Dragan Bjelogrlić, Milorad Mandić Manda i drugi pokrenuli su inicijativu da me prime u bolnicu na početno liječenje. Tamo sam proveo 12 dana, uspješno sam prošao detoksikaciju od heroina. Ovo je iskustvo bilo doista transformativno, jer se činilo kao da je cijelo moje biće zamijenjeno obnovljenom verzijom.
U tom sam roku uspio skinuti ukupno dvanaest kilograma. Nažalost, moj trijumf nad ovisnošću bio je prolazan, jer sam se vratio na put heroina nakon samo dva do tri mjeseca. Unatoč brojnim naporima, ukupno oko 10 do 15 pokušaja, nastavio sam se boriti s težnjom za otrežnjenjem. Dok mi je prilazila, postavila me točno ispred sebe. Zanima me moje navike pušenja, odlučno sam zanijekao bilo kakvu umiješanost.
Međutim, nepogrešiv miris nikotina me izdao, potaknuvši je da ustraje i ohrabri me da budem iskren. Ipak, tvrdoglavo sam ostao pri svom stavu da nisam pušač. Iako je doista činjenica da pušim, ona se nikad izričito ne raspituje o toj navici. Naposljetku, on prekida moju prisutnost u uredu, dajući duboku izjavu koja sugerira da samo božanska intervencija može pružiti pomoć, budući da on sam to nije u stanju učiniti.
Pribravši se, izlazim iz sobe, razmišljajući o čistoj apsurdnosti susreta”, rekao je Pejaković. U ovom trenutku ističe nepokolebljivu posvećenost ateizmu, mukotrpnu borbu s ovisnošću o supstancama, duboku odsutnost intelekta i sklonost postavljanju izazova u svakom trenutku. aspekt života. Po dolasku u Trebinje i boravku u manastiru Tvrdoš, upustio sam se u razgovor sa Episkopom Grigorijem o razmišljanju da se uključim u monaški život.
