U Srbiji postojanje dvije ubodne rane udaljene 6 do 10 mm ukazuje na ugriz otrovne zmije. Ova udaljenost odgovara razmaku otrovnih očnjaka kod vrsta koje se nalaze u regiji. Povremeno, ove zmije mogu dati ono što je poznato kao “suhi ugriz”, pri čemu se ne oslobađa otrov. Ovo obrambeno ponašanje se koristi kada se zmija osjeća ugroženo i ima za cilj da uplaši agresora.
Kada naiđete na ugriz zmije, ključni korak je utvrditi je li zmija otrovna ili ne. Karakteristike otrovnih zmija uključuju trokutastu glavu i oči koje su uske i eliptične, za razliku od neotrovnih zmija.
U Europi je važno napomenuti da naše otrovne ženke pokazuju različite fizičke karakteristike u usporedbi s neotrovnim ženkama. Dok neotrovne ženke imaju vitko i izduženo tijelo, otrovne ženke imaju kraća i robusnija tijela. Ova diferencijacija na temelju oblika tijela specifična je za europsku regiju pri identificiranju otrovnih biljaka.
Znakovi i simptomi zmijskog ugriza mogu varirati ovisno o specifičnoj vrsti zmije.
Postoje neki pokazatelji ubodnih ozljeda, zajedno s upalom i oteklinom u blizini ugriza.
Osjećaj ekstremne nelagode na mjestu ugriza, zajedno s osjećajem mučnine i nagonom na povraćanje.
U težim slučajevima može doći do potpunog prestanka disanja, popraćenog problemima u vizualnoj percepciji.
Postoji povećanje proizvodnje sline i znojenja, praćeno osjećajem obamrlosti ili trnaca u području lica i/ili ekstremiteta.
Prilikom uzimanja metoda samopomoći preporuča se suzdržati se od aktivnog traženja zmije zbog potencijalne opasnosti od ponovnog ugriza. Ukoliko se zmija uspješno eliminira, preporučljivo ju je transportirati u bolnicu radi precizne identifikacije, jer to značajno utječe na kasniji terapijski tijek.
U slučaju da je zmija neotrovna, preporuča se temeljito očistiti ranu s puno vode, namazati je antibiotskom mašću i dobro prekriti zavojem. Ključno je raspitati se o posljednjem cijepljenju pojedinca protiv tetanusa, jer ako je prošlo više od 5 godina, treba primijeniti docjepljivanje.
U slučaju potencijalnog susreta s otrovnom zmijom, nužno je da ugrižena jedinka zadrži apsolutnu nepokretnost. Mora se suzdržati od bilo kakvog oblika kretanja, bez obzira na to koliko je sićušan, a zahvaćeni ud, bilo da se radi o ruci ili nozi, treba učiniti nepokretnim.
Pokušaj izvlačenja otrova izravno s mjesta ugriza strogo se ne preporučuje. Slično tome, ne savjetuje se previjanje rane iznad ugriza jer može dovesti do komplikacija i nije standardna praksa. U hitnim slučajevima, kompresiju bi trebali primjenjivati samo zdravstveni djelatnici sa specijaliziranom obukom. Nadalje, ne preporučuje se primjena leda na ranu.
Hitna hospitalizacija je ključna za pojedince koji su bili ugrizeni.
Bez obzira na otrovnu prirodu zmije, žrtve zmijskog ugriza obično se primaju u bolnicu na liječenje.
Primjena protuotrova za zmijski ugriz ograničena je na bolnička okruženja i provodi se isključivo intravenozno, uz stroge indikacije zbog mogućnosti ozbiljnih i potencijalno smrtonosnih reakcija uzrokovanih serumom.
