Drita Lepović, Albanka, prkosi društvenim normama i ističe se kao izvanredna osoba. Unatoč financijskim poteškoćama i gubitku muža, pokazala je herojsku snagu i nepokolebljivu ljubav. Iako je nekoliko mjeseci zbog neriješene papirologije primala samo 11.000 dinara, ostala je uporna u svojoj predanosti i uspješno odgajala sina Aleksandra, a sve na vrijednostima pravoslavlja.
Drita je 2008. godine u naše krajeve stigla iz obližnjeg grada Skadra nakon što se udala za Srbina. Skrasili su se u selu Kaludra, ali nažalost njihov brak je bio kratak. Tragično, iscrpljujuća bolest ih je spriječila da pronađu sreću, a unatoč njegovoj hrabroj borbi i brojnim tretmanima, suprug je na kraju podlegao bolesti.
Nakon sprovoda, Albanka je donijela čvrstu odluku da ne razmišlja o povratku u domovinu, jer želi odgajati sina u skladu s našim običajima i praksom. Brojne pojedince razveselilo je kada je izrazila vlastitu želju da obavi obred krštenja svog djeteta.
Nakon tragičnog događaja izrazila je duboku ljubav prema rodnom gradu svog pokojnog supruga i želju da njihovo dijete tamo odrasta. Unatoč izazovima s kojima su se suočavali dok je on bio živ, ona priznaje da im je sada život postao još teži. Ističe i da ne želi isključiti mogućnost budućnosti na tom mjestu, jer razumije istinske namjere koje je Vukadin nosio u srcu.
Unatoč želji roditelja da je vrate u Albaniju, ona je ostala vjerna željama svog supruga i nije se pokolebala.
Nakon tog trenutka započela je njezina potraga za boljim osnovnim životnim uvjetima, budući da je imala jedva ikakvu zaradu. Unatoč tome što se jedva provukla, ostala je odlučna u svojoj težnji za svjetlijom budućnošću. U dobi od 5 godina doživio je gubitak oca. Uz pomoć lokalnih vlasti i Ureda za Kosovo i Metohiju preselila se na imanje pokojnog supruga u Zubinom Potoku. Međutim, zbog nedostatka potrebne dokumentacije, oslanjala se isključivo na skromnu socijalnu pomoć kako bi se uzdržavala.
Drita je prije nekoliko godina u intervjuu za “Telegraf” spomenula da ima znakova koji upućuju na to da bi u naredne dvije godine mogla da dobije srpsko državljanstvo. Objasnila je da je njezin pokojni suprug nije mogao prijaviti zbog nezaposlenosti, ali srećom njihovo dijete posjeduje svu potrebnu dokumentaciju. Protojerej Milan Kavkić također je ranije naglasio ovu stvar.
Unatoč izazovnim okolnostima s kojima se suočava, ona zadržava izrazito pozitivan stav. Naš tim je posvećen tome da joj pruži što više pomoći. U Zubinom Potoku zajednica ju je srdačno prihvatila, a svi su željno priskočili kako bi joj pružili ruku pomoći. Osobito joj je obitelj njezinog šurjaka pružila nepokolebljivu podršku.
U dobi od 15 godina, Aleksandar se oslanja na nepokolebljivu podršku i snagu svoje majke dok zajedno rade na svjetlijoj budućnosti. Njihovo trenutno boravište i aktivnosti ostaju nepoznati jer su se odlučili povući iz javnosti.
