Za roditelje koji fizički nisu u mogućnosti biti sa svojom djecom, osobito kada su geografski udaljeni, izazov nemogućnosti da ih vide nedvojbeno je težak; no djeca su im uvijek pri srcu. Usamljena je nana Zilha Alefendić, nastanjena u Zvorniku, BiH. Prošla su dva desetljeća otkako je posljednji put ugledala vlastitog sina. Njezino putovanje bilo je ispunjeno teškoćama, a bol zaboravljenog roditelja je nešto što nitko ne bi trebao podnijeti.
- Prije više od dva desetljeća njezin je sin zajedno s tadašnjom djevojkom krenuo na put u Ameriku, gdje su na kraju dočekali dolazak dvoje djece. U 89. godini života, nana Zilha neustrašivo gleda na život sama. Vrijedno uređuje svoje dvorište, sadi prekrasno cvijeće u svom vrtu, a sve svoje poslove obavlja samostalno. No, unatoč svojoj samodostatnosti, u srcu nosi neopisivu tjeskobu zbog otuđenog sina, prazninu koju ne može ispuniti ništa na svijetu.
Zilha, majka troje djece, suočava se s izazovom da joj dvoje djece živi u Bosni, dok joj sin u Americi proživljava najveće muke. S nostalgijom se prisjeća vremena kada je njihova obitelj bila složna i ispunjena radošću. Međutim, nakon što joj je suprug preminuo za vrijeme njihovog progonstva, njihova se obiteljska dinamika drastično promijenila. Više nisu nalikovali uskoj jedinici kakva su nekad bili. U jeku rata moj sin, snaha i unuci bili su prisiljeni napustiti Njemačku.
- No, zbog sukoba na našim prostorima, odlučili su se preseliti u Ameriku. Od tada je naša veza bila ograničena na dopisivanje, budući da su fizička okupljanja bila nedostižna. Često se uhvatim kako žudim za tim dragim unucima, koje sam susreo samo kroz medij fotografija.
Jednom mjesečno, ostala djeca i unuci je obavezno posjete. Iako se okupljaju tijekom praznika, nemoguće je popuniti prazninu koja je nastala zbog odsutnosti njenog sina. Izražavajući svoju najveću želju, ona dijeli da je njena najveća težnja održati svoju neovisnost i samodostatnost, želeći živjeti dug život u kojem će se moći brinuti za sebe bez oslanjanja na druge.
BONUS TEKST:
Igrajući ključnu ulogu u ekosustavu, biljke su složeni organizmi koji pridonose temeljnim procesima fotosinteze, stvaranja kisika i očuvanja okoliša na Zemlji. Obuhvaćajući široku lepezu vrsta, biljke uključuju drveće, grmlje, trave, cvijeće, mahovine i paprati, pokazujući golemu biološku raznolikost.
Biljke su kategorizirane u različite primarne skupine prema sustavu klasifikacije. Postoje razne kategorije biljaka koje postoje. Najveća kategorija biljaka, poznata kao angiosperme, sastoji se od većine biljnih vrsta koje nose cvijeće. Nasuprot tome, golosjemenjače, koje uključuju četinjače poput borova i smreke, skupina su biljaka koje ne cvjetaju. Biljke poznate kao paprati, koje pripadaju skupini Pteridophyta, razmnožavaju se sporama, a ne sjemenkama.
S druge strane, mahovine, klasificirane kao Bryophyta, male su, nevaskularne biljke koje uspijevaju u vlažnim staništima. Biljke se mogu svrstati u dvije skupine: vaskularne i nevaskularne. Dvije su glavne kategorije biljaka: vaskularne i nevaskularne biljke. Vaskularne biljke, koje uključuju cvjetnice i golosjemenjače, posjeduju specijalizirane sustave tkiva zvane ksilem i floem koji olakšavaju transport vode i hranjivih tvari.
S druge strane, nevaskularnim biljkama poput mahovina i jetrenjaka nedostaju ti sustavi tkiva. Organizacija i raspored anatomije biljaka Korijenje: Primarna uloga korijena je uzimanje vode i minerala iz tla, osiguravanje stabilnosti biljke i služi kao sustav za skladištenje hranjivih tvari. Dvije su glavne kategorije korijena: glavno korijenje i bočno korijenje.
Stablo: Primarna uloga stabljike biljke je pružiti potporu i olakšati kretanje vode i hranjivih tvari od korijena do lišća. Stabljike se mogu kategorizirati u dvije glavne vrste: drvenaste i zeljaste, od kojih svaka ima različite funkcije u različitim biljnim vrstama. Listovi: Funkcija ovog posebnog entiteta je da služi kao mjesto za vitalne procese fotosinteze i transpiracije. Sastoji se od dvije glavne komponente: pločastog dijela poznatog kao lamina i tanke stabljike koja se naziva peteljka.
Cvijeće: Svrha ove cvjetne strukture je dvojaka: olakšati reprodukciju i širenje biljaka, kao i namamiti oprašivače. Sastoji se od nekoliko bitnih komponenti, uključujući latice, čašice, prašnike i tučak. Voće: Primarna svrha plodova je udomiti i olakšati raspršivanje sjemenki. Voće se dijeli u dvije glavne kategorije: ono koje je sočno, poput jabuka, i ono koje je suho, poput oraha. sjemenke: Svrha sjemena je olakšati reprodukciju biljke, budući da sadrži embrij koji će se na kraju razviti u novu biljku.
Što se tiče njegovog sastava, sjeme se sastoji od tri glavne komponente: klice, kotiledona i sjemene ovojnice. Studij fiziologije biljaka usmjeren je na razumijevanje funkcioniranja i procesa biljaka. Fotosinteza: Biljke imaju sposobnost pretvaranja ugljičnog dioksida i vode u glukozu i kisik pomoću sunčeve svjetlosti. Ovaj izvanredni proces odvija se posebno unutar kloroplasta koji se nalaze u lišću.
Disanje: Razgradnja glukoze za stvaranje energije odvija se u mitohondrijima svih biljnih stanica. Taj se proces događa kada glukoza reagira s kisikom. Transpiracija: Proces transporta hranjivih tvari i hlađenja biljke uključuje gubitak vode kroz puči na lišću. Ksilem je odgovoran za transport vode i minerala, osiguravajući njihov put od korijena do lišća. S druge strane, floem preuzima odgovornost za distribuciju produkata fotosinteze, posebno šećera, u svaki kutak i pukotinu biljke.
Proces spolnog razmnožavanja kod biljaka uključuje razmnožavanje novih biljaka. U carstvu botaničkih čuda, cvijeće se ističe kao izvanredna kreacija, sadržavajući muške i ženske komponente poznate kao prašnici i tučkovi. Presudni proces oprašivanja, u kojem se pelud prenosi od prašnika do stigme tučka, može se odvijati različitim sredstvima poput vjetra, insekata ili čak uz pomoć ptičjih stvorenja. Proces oplodnje uključuje spajanje spermija i jajne stanice, što rezultira stvaranjem sjemena. S druge strane, nespolno razmnožavanje odvija se na drugačiji način.
