Svi koji su se susreli s dugotrajnom infekcijom ešerihijom muče pitanje kako je trajno eliminirati. Rješenje nam daje dr. Taita Stojilković, specijalistica ginekologije i porodništva te DokTok liječnica. Visoka učestalost infekcija mokraćnog sustava (IMS) čini ih značajnim zdravstvenim problemom, jer se svrstavaju među najčešće bakterijske infekcije.

  • Prevalencija infekcija mokraćnog sustava (IMS) može se pripisati uzlaznoj migraciji mikroorganizama kroz uretru, što je dobro dokumentiran fenomen. Enterobakterije, koje se nalaze u crijevnoj flori, glavni su uzročnici ovih infekcija. Infekcije unutar urinarnog sustava mogu se kategorizirati na temelju specifičnog organa koji je prvenstveno zahvaćen, s donjim dijelovima kao što su uretritis i cistitis, i gornjim dijelovima kao što je pijelonefritis.

Gotovo 90% pacijenata koji pate od urinarnih infekcija svoje stanje mogu pripisati bakteriji Escherichia coli. Iako se ova bakterija obično nalazi kod spolno aktivnih žena u dobi od 20 do 50 godina, može zahvatiti i žene i djevojke koje nisu spolno aktivne. Na temelju opsežnih istraživanja utvrđeno je da se žene više puta susreću s upalnim infekcijama donjeg urinarnog trakta tijekom života.

  • U gotovo 90% pacijenata Escherichia coli je odgovorna za urinarne infekcije. Ova bakterija također je povezana sa simptomima kao što su oni prikazani na fotografiji od Combine Harvester / Alamy / Alamy / Profimedia. Postoji širok raspon simptoma povezanih s ovim stanjem, uključujući ali ne ograničavajući se na osjećaj peckanja tijekom mokrenja, čestu i hitnu potrebu za mokrenjem, bol u zdjelici, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, snažan nagon za ponovnim mokrenjem i promjene u boju i miris urina.

 

Ako infekcija napreduje do bubrega, mogu se pojaviti dodatni simptomi, kao što su bolovi u donjem dijelu leđa, prisutnost krvi u mokraći (hematurija), povišena tjelesna temperatura, osjećaj mučnine i nelagode, povraćanje i vrućica. Nepravilno liječenje ili nepravilno liječenje upale mokraćnog sustava može rezultirati komplikacijama koje mogu nepovratno oštetiti urotraktne organe, a ako se proširi na reproduktivne organe može rezultirati sterilitetom.

  • Čimbenici koji predstavljaju potencijalni rizik. Između 20% i 35% žena doživi naknadnu infekciju mokraćnog sustava nakon prve. Da bi se klasificirala kao rekurentna, infekcija mokraćnog sustava mora se pojaviti najmanje tri puta tijekom prethodne godine. Nekoliko čimbenika povećava rizik od ponovljenih infekcija urinarnog trakta, uključujući menopauzu, pozitivnu obiteljsku povijest urinarnih infekcija, seksualnu aktivnost, promjene spolnih partnera, korištenje spermicida i kompromitirani lokalni imunološki sustav.

Postavljanje dijagnoze bitan je korak u procesu. Do dijagnoze liječnik dolazi procjenom pacijentove povijesti bolesti, pregledom sedimenta i kulture urina. Kako bi se osigurali točni rezultati, ključno je skupiti urin u sterilnu bočicu nakon čišćenja genitalnog područja. Laboratorij prima uzorak srednjeg toka urina na analizu. U konačnici liječnik utvrđuje konačnu dijagnozu uzimajući u obzir nalaz urina i procjenjujući prisutnost simptoma upale.

  • Profimedia objavljuje fotografiju koja prikazuje proces dijagnosticiranja i liječenja zdravstvenog stanja, naglašavajući važnost dijagnostike i prevencije. Liječenje urinarnih infekcija prilagođava se specifičnim potrebama svakog pacijenta. Rano otkrivanje simptoma ključno je za brzo započinjanje liječenja. Pristup liječenju određuju čimbenici kao što su vrsta bakterije koja uzrokuje infekciju, ozbiljnost simptoma i ukupna ozbiljnost infekcije. Trajanje liječenja i izbor antibiotika određuje kvalificirani zdravstveni djelatnik.

Lijek se odabire na temelju empirijskih dokaza ili osjetljivosti bakterije na što ukazuje antibiogram. Kako bi se spriječio nastanak svježe infekcije, preventivne mjere obuhvaćaju i profilaksu i terapijske intervencije. Kako bismo spriječili ponovnu infekciju i spriječili njezino napredovanje, pacijentima nudimo sljedeće smjernice: Za održavanje visoke razine osobne higijene preporuča se povećati unos tekućine i mokriti nakon spolnog odnosa.

  • Osim toga, važno je ne odgađati mokrenje i brisati se od naprijed prema natrag. Nošenje pamučnog donjeg rublja i često mijenjanje ručnika također pridonose dobroj higijenskoj praksi. Savjetuje se pridržavanje higijenskog režima prehrane i, kada je potrebno, korištenje dostupnih lijekova poput antibiotika i neantibiotske terapije.