Ovaj tekst je isključivo namijenjen osobama koje su rođene u desetljećima 1950-ih, 60-ih, 70-ih i 80-ih. U našim ranim danima uspjeli smo doći na ovaj svijet bez ikakvih komplikacija, unatoč tome što su naše majke uzimale aspirin za glavobolje, oslanjale se na konzerviranu hranu, pušile i radile do kraja trudnoće bez pregleda na dijabetes.

  • Kao mladi, putovali smo u automobilima bez sigurnosnih pojaseva ili zračnih jastuka, a bavljenje aktivnostima poput vožnje bicikla ili rolanja nije zahtijevalo nošenje kacige. Umjesto da pijemo vodu iz kupovnih boca, žeđ smo gasili vodom iz vrtnog crijeva. U društvu prijatelja prenosili bismo bocu kokakole, kole ili gaziranog soka bez ikakvih strašnih posljedica.

U djetinjstvu smo uživali u mliječnim sladoledima, bijelom kruhu s pravim maslacem i zašećerenim sokovima, ali smo uspjeli ostati vitki zahvaljujući neprestanoj igri na otvorenom. Od jutra do sumraka uronili smo u igre poput skrivača, graničara, lopova i policajaca, 1-2-3 kraljice, kauboja i Indijanaca, fantoma i bezbroj drugih maštovitih avantura koje samo dječji um može smisliti, samo se vraćajući kući kad su se upalila ulična svjetla, kojih je bilo malo.

  • U našem odrastanju nije bilo neuobičajeno da ostanemo neotkriveni cijeli dan, što je rezultiralo povremenim roditeljskim šamarom; međutim, važno je napomenuti da to nije bio pokazatelj bilo kakvog oblika zlostavljanja unutar naše obitelji. Nikakav problem nije nastao. U našim mladenačkim pustolovinama posvetili smo nebrojene sate oblikujući improvizirane trkaće daske od odbačenih materijala pronađenih u podrumu ili šupi. Vijugajući ulicama susjedstva, blaženo smo previdjeli odsutnost kočnica.

Kroz niz padova, slomljenih prstiju i šarenih modrica, stekli smo mudrost da riješimo ovaj problem. Naše djetinjstvo nije uključivalo društvo izmišljenih prijatelja; umjesto toga, organski smo stvorili prijateljstva koja su izdržala test vremena. Nadalje, koncentracija nikada nije bila prepreka našim akademskim aktivnostima. Nismo dobili lijekove za hiperaktivnost. Našoj školi nedostajalo je psihologa i predanog učitelja, ali uspjeli smo uspješno završiti školovanje.

  • U blizini školskih prostorija nije bilo narkodilera. Naše opcije za zabavu nisu uključivale PlayStation, Nintendo, Xbox ili bilo koje druge video igre. Imali smo pristup samo dvama televizijskim kanalima, a drugi kanal bio je dostupan samo poslijepodne. Videorekorderi, sustavi surround zvuka, mobilni telefoni, računala, internet i chat sobe nisu postojali u našim životima. Naš društveni krug činili su prijatelji s kojima smo često provodili vrijeme.

Kao djeca iskusili smo neizbježne padove s drveća i povremene posjekotine od razbijenog stakla, pa čak i pretrpjeli pokoji slomljeni zub, nogu ili ruku. Međutim, naši roditelji nikada nisu pokrenuli pravni postupak kao odgovor. Naše su avanture uključivale igranje lukom i strijelom, gradnju snježnih utvrda i paljenje petardi za proslavu Nove godine. Također smo uživali u izobilju stripova, ali nekim čudom iz svih tih bježanja izašli neozlijeđeni bez ikakvih posljedica.

  • U Jugoslaviji, naše prijevozno sredstvo sastojalo se od bicikla ili vlastitih nogu. Nestrpljivo bismo vrtjeli ili šetali do prijatelja, pozvonili na vrata ili jednostavno ušli u njihov dom kako bismo zajedno proveli vrijeme. Ako smo se našli u problemima s vlastima, roditelji nas nisu spašavali; zapravo, često su bili stroži od samog zakona! U povijesti svijeta proteklih pola stoljeća pokazalo se kao iznimno izdašno razdoblje.

Naše sadašnje generacije iznjedrile su najiznimnije do sada poznate inovatore i istraživače. Dobili smo dragocjeni dar slobode, sposobnost da učimo iz svojih pogrešnih koraka, postižemo pobjede i nosimo teret odgovornosti. I kroz sve to, stekli smo mudrost da prigrlimo i napredujemo u ovom postojanju. Jeste li i vi dio te generacije? svaka čast!

  • Slobodno proširite vijest drugim pojedincima koji imaju sreću da su iskusili pravo djetinjstvo, neokaljano miješanjem pravnih stručnjaka, upravnih tijela i državnih propisa koji diktiraju način na koji živimo. Razmislite o tome da ovu poruku podijelite i sa svojom djecom, dopuštajući im da svjedoče odgoju svojih roditelja. Pozdrav sadašnjoj generaciji i neka napreduje u nedogled! Svi smo mi poput anđela, svaki s jednim krilom, i jedino u zagrljaju drugih možemo se vinuti i poletjeti.