Priča Olge Jovičić, kćeri pokojnog glazbenika Mikija Jovičića, dirljiv je podsjetnik na tragičnu priču koja okružuje izvanrednu umjetnicu. Miki Jovičić, koji je živio od 1953. do 1996., stvorio je nevjerojatnu kolekciju od blizu dvije tisuće pjesama, od kojih minimalno dvjestotinjak vrijede kao bezvremenski klasici.
- Rođen 21. decembra 1953. godine u Batuši kod Požarevca, Miki Jovičić na ovaj je svijet došao kao prvo dijete Olge i Ljubiše. Nakon brzog razvoda, Miki je ostao u Batuši kod bake Vukosave. Još kao đak Miki je pokazivao strast prema pisanju, čime se nastavio baviti i nakon završetka Poljoprivredne škole u Požarevcu. Miki je pet godina marljivo radio u Jugoslavenskim željeznicama, stekavši reputaciju uzornog djelatnika. Ove detalje ispričao je Bora Vasić, pjesnik i Mikijev blizak prijatelj.
Prirodna sklonost romantici bila je glavna karakteristika njegove osobnosti, koja ga je dovela do stvaranja dubokih veza s brojnim ženama i susretanja s raznim slomljenim srcima na tom putu. S nepunih dvadeset godina stupio je u brak s prvom suprugom Ružicom, koja mu je kasnije rodila sina Zorana. Njegov drugi brak s poznatom pjevačicom Zoricom rezultirao je rođenjem kćerke Olgice.
- Na kraju, njegov treći i posljednji brak s Vanjom doveo je do dolaska njihovog sina Stefana, iako nakon njegove prerane smrti. Mikijeve romantične veze bile su pune bure, svaki od njegova tri braka mogao bi biti radnja zanosnog filma, a žestinu svojih emocija kanalizirao je u bezvremenske pjesme. Nakon kraha ljubavi i prvotnog uspjeha u prodaji ploča, Miki je donio hrabru odluku da napusti stalni posao i u potpunosti se posveti pisanju pjesama.
Počevši od 1972., krenuo je na putovanje snimanja vlastitih ploča, sa svojim iskrenim skladbama. Naime, ekskluzivno za pokojnog Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova s vrha top lista. Nakon razvoda i neuspješnih ljubavnih poduhvata, Miki se našao u jednom kafiću gdje su mu se putevi ukrstili s talentiranom pjevačicom Zoricom Dimov. Svjesna činjenice da malo pjevača još nije snimilo Mikijeve pjesme, Zorica je imala aspiracije da i sama postane poznata zvijezda.
- Unatoč tome što je bio svjestan Zoričinih ograničenih glasovnih mogućnosti, Miki je uz pomoć svojih prijatelja zatražio produkciju šest albuma za svoju voljenu suprugu. Izuzetni tekstovi, pjesme i izvedbe Ljube Kešelja, Dragana Stojkovića Bosanca i Miše Stojićevića bili su bez premca. No, transformacija Zorice Jovičić u zvijezdu činila se nedostižnom. Iako je znao da mu neće lako oprostiti, Miki je Zorici hrabro prenio mišljenja cijenjenih glazbenika.
Zbog toga je Zorica donijela tešku odluku da ga napusti, a sa sobom je povela i njihovu djecu. Miki Jovičić je u intervjuu za list “Sabor” izrazio nepokolebljivo uvjerenje u vječnost njegove ljubavi i snagu njihove veze. Priznao je da su možda njegovi vlastiti nedostaci spriječili njegovu partnericu Zoricu da ostvari svoj potencijal kao poznata skladateljica. Uprkos slomljenom srcu i odsustvu dece, Miki nije imao kiv prema Zorici i iskreno joj je poželeo sreću sa drugim muškarcem.
- Međutim, priznao je da se osjeća izgubljeno i da nije siguran kako dalje bez nje. Njegova ljubav prema Zorici ostala je nepokolebljiva, a on se nadao da će se ponovo spojiti. Nažalost, samo mjesec dana nakon ovog intervjua, Miki je donio pogubnu odluku koja će zauvijek promijeniti njegovu sudbinu. Godine 1990. Miki je tragično sebi oduzeo život zbog nepodnošljive boli razdvojenosti od voljene supruge. Srećom, prisutnost pojedinaca koji su ga podržavali održala ga je na životu u ovom teškom trenutku.
Nakon godinu dana razdvojenosti, Zorica se ponovo sastala sa Mikijem, a sa sobom je dovela i njihovu djecu. U tom je razdoblju skladao jednu od svojih najljepših pjesama pod nazivom “Ti si lijek za moju dušu”. Činilo se da se očaravajuća ljubavna priča odvija savršeno, no nažalost, njezino je blaženo poglavlje kratko trajalo. U rujnu 1993. godine krenuli su na put u Zoričino rodno mjesto u Makedoniji.
Nažalost, Zorica je u vožnji doživjela frontalni sudar s kamionom, ali su i Miki i njihova kćerka Olga prošli samo s lakšim ozljedama. Neočekivanim spletom događaja, prerani odlazak Zorice Jovičić spriječio ju je da postane zvijezda, ostavljajući Mikija da pati od dubine tuge. Ožalošćenog Mikija otkrili su radnici groblja u zoru kako mirno počiva na Zoričinom grobu na Starom groblju u Požarevcu.
– Mikiju su počele da stižu zapanjujuće vesti da se u jednom požarevačkom restoranu nalazi pevačica koja i glasom i izgledom neverovatno liči na pokojnu Zoricu. U početku se odupirao porivu da je sluša ili vidi, ali jedne kobne večeri, skupio je hrabrosti da svjedoči njenom nastupu i gotovo je bio svladan šokom. Sličnost je bila doista nevjerojatna. Ukrstili su se, započeli udvaranje, a nedugo zatim izmijenili bračne zavjete.
- S osmijehom na usnama, Miki Jovičić mirno je ušao u vječni san 15. januara 1996. godine, a samo mjesec dana kasnije njegova supruga Vanja na svijet je poželjela sina Stefana. U najtežem razdoblju, kada je Mikijev sin Zoran služio vojni rok, kćer Olga bila još dijete, a supruga Vanja bez podrške, u pomoć je ponovno uskočio proslavljeni skladatelj i harmonikaš Miša Stojićević .
Na sebi svojstven način pokrio je sve troškove vezane uz sprovod. Zanimljivo je da u ovo vrijeme potrebe nije bilo poznatih pjevača ili poznatih osoba. O čemu je pisao Miki Jovičić? Šaban Šaulić u tekstovima svojih pjesama izražava niz emocija i iskustava, od radosti novopronađene sreće do čežnje za prošlom ljubavi, uvažavajući i izazove roditeljstva. Jašar Ahmedovski, Hasan Dudić i Zlata Petrović stvorili su kolekciju nezaboravnih pjesama koje dotiču teme ljubavi, slomljenog srca i čežnje, a koje odjekuju kod publike kroz generacije.
- Gorica Ilić donosi lijek mojoj duši, Sena Ordagić mi izmiče iz ruku, Merima Njegomir moli da još malo družimo, Rade Jorović poziva da spojimo srca, Đani savršeno hvata moje emocije, Ljubo Kešelj najavljuje dolazak proljeća, Moj oči, željo moja, čuvaj moj ugled,
Snežana Đurišić prisjeća se ljepote prošlosti, Kraljica, Asim Brkan razmišlja o identitetu majke tajanstvenog čovjeka, Miroslav Radovanović njeguje radost življenja, Dobrivoje Topalović naglašava da nema života izvan tebe , Hanka Paldum strahuje od ishoda od kojeg strepi, Baja priznaje ljubav i u pijanom stanju, Kemal Malovčić kasni, Meho Hrštić traži pjesmu za večeras, jer sve što volim je prisutno.
