Unatoč tome što je odrastao u financijski siromašnoj obitelji sa 17 braće i sestara, nastavio je karijeru konobara i na kraju se našao da živi nevjerojatan život poput bajke. Beki Bekić, poznati folk pjevač čije je rođeno ime Behljuj Behljuji, uvijek je otvoreno govorio o svom albanskom podrijetlu i odgoju.
- Vrlo je cijenjen kao iskrena osoba koja često dijeli priče o svom izazovnom djetinjstvu u svom rodnom gradu Gusinju, koji se nalazi u Crnoj Gori. Odrastajući u pozamašnom kućanstvu, pjevačevi roditelji imali su ukupno 12 djece, a uz to su udomili i šestero siročadi. Zbog toga je morao početi raditi u ranoj dobi, još dok je pohađao osnovnu školu, kako bi osigurao egzistenciju za sve.
Beki je ispričao priču kako njegov otac stari i ne može se brinuti za njihovu veliku obitelj. Najstariji brat, koji je boravio u Njemačkoj, jedno je vrijeme pružao pomoć i hranu. No, kako je zasnovao vlastitu obitelj, bilo je sasvim prirodno da ima i druge obveze. Tada se oglasio Beki. Neustrašivo je preuzimao svaki zadatak, radeći neumorno. Bilo da se radi o istovaru kamiona ili nekom drugom poslu, Beki je radio sve što je trebalo. Poslijepodne je pohađao školu i zarađivao koji dinar kako bi imali dovoljno za jelo.
- Unatoč tome što je odrastao u velikoj obitelji koja se sastojala od 17 braće i sestara, Folker nije izražavao nezadovoljstvo svojim odgojem. Pjevačica je izjavila da su njihova ljubav, druženje i cijenjenje života ostali postojani tijekom vremena. Naglasili su važnost sjećanja na svoju prošlost, svoje podrijetlo i put koji ih je doveo tu gdje su danas. Unatoč iznenađenju mnogih zbog ranog početka bavljenja fizičkim radom i kasnijim zarađivanjem novca, samouvjereno tvrdi da mu to iskustvo nije bilo izazov.
Beki je samouvjereno izjavio da mu je obavljanje kućanskih poslova zbog odgoja laka stvar. Od malih nogu pomagao je i majci i ocu, impresionirajući suprugu svojom vještinom u kućanskim poslovima. Beki je svoje vještine pripisao promatranju majčinih pedantnih poduka, naglašavajući važnost samostalnosti u čišćenju, kuhanju i održavanju čistoće u odsutnosti drugih. I dan danas organiziranju svoje garderobe pristupa vojnički precizno, pazeći da sve bude na svom mjestu.
- Nadalje, Beki je ponosno izjavio da se snalazi u raznim poslovima i da mu nijedan posao nije nepoznat. U osnovnoj i srednjoj školi bavio sam se raznim poslovima, pa tako i građevinskim. Jedan od najzahtjevnijih poslova bio je utovar pijeska i šljunka iz rijeke, točnije iz Grnčara. U to vrijeme, oko 14-15 godine, postigao sam osobni rekord. Sama sam mogla napuniti sedam FAP-ova u danu.
Začudo, to mi nije bio težak zadatak jer sam bio mlad, brz i pun energije. Bez napora sam gurao kolica, nosio cigle, pa čak i zabavljao druge svojim pjevanjem. Ljudi su uživali slušajući me dok sam radio. Tih se dana moja rutina sastojala od buđenja u 4-5 ujutro kako bih sam vježbao karate, gledajući slike i filmove za smjernice. Uvijek sam se brinuo da ostanem u formi tako što sam redovito trčao.
- Unatoč tome što sam ujutro išla u školu, a popodne radila, ili obrnuto, ipak sam uspjela naći vremena za večernji izlazak s prijateljima. Glavni fokus mi je bio završiti školovanje, osnovati obitelj, pronaći posao i pomoći svojim bližnjima. Moje misli su uglavnom bile usredotočene na moje sestre, jer sam vjerovala da će muškarci pronaći način, ali budućnost žena bila je neizvjesna.
Beki je također spomenuo da njegovi roditelji nisu odobravali njegovu bavljenje glazbom. Moji roditelji su bili protiv moje težnje za glazbenom karijerom. Doveli su u pitanje vrijednost glazbe i profesije glazbenika. Živo se sjećam vremena kada smo brat i ja kod kuće eksperimentirali s glazbom. On je svirao harmoniku dok sam ja pjevao. Moja mama, međutim, nije bila zadovoljna našim glazbenim pothvatima.
- Brzo nas je izvela napolje i otkinula granu sa smederevskog drveta, izražavajući želju da se fokusiramo na to da završimo školu i postanemo ugledni pojedinci. No, sve se promijenilo kada je moja majka svjedočila mom prvom pojavljivanju na televiziji. U tom je trenutku shvatila da je moja strast prema glazbi iskrena i da zaslužuje njezinu podršku”, ispričao je Bekić osvrćući se na svoj put.
Dolaskom u Beograd upisao sam se na hotelijerski fakultet s namjerom da završim studij. Međutim, život je imao druge planove, pa sam se našao raditi u raznim restoranima i barovima samo kako bih spojio kraj s krajem. Glazba je oduvijek bila dio mog života, počevši od rane sedme godine kada sam u prvom razredu škole pjevala kao solistica u zboru. To je označilo početak mog glazbenog puta, a svoju sam strast dalje istraživala pjevajući i plešući u kulturno-umjetničkom društvu.
- Unatoč mojoj ljubavi prema glazbi, moj primarni fokus ostao je na završetku školovanja. Igrom sudbine, susreo je svoju buduću suprugu u baru gdje je s vremenom počeo nastupati kao pjevač. Ono što njihovoj priči daje intrigantnost je činjenica da četiri godine nije znao da je ona redoviti posjetitelj njegovih nastupa. Pjevač se prisjetio vremena kada je bio na glasu u gradu i često bi na nekom skupu viđao neku ženu. Zanimljivo, on se još uvijek sjeća gdje su svi sjedili osim nje. Možda je sudbina bila što se nisu upoznali ranije, jer se pita bi li njihovo prijateljstvo išta značilo.
Možda je to cijelo vrijeme bio Božji plan. Međutim, kada ju je konačno ugledao, odmah je znao da je ona ta kojom se želi oženiti. Imali su godinu dana uživanja prije nego što su krenuli na putovanje koje sada traje gotovo 30 godina. Zajedno su odgojili dvije kćeri, a nedavno su postali baka i djed. Jedan od najintrigantnijih aspekata o njemu je to što ga se rijetko viđalo bez osmijeha, što je Bekija nagnalo da podijeli svoju tajnu o tome kako dosljedno održava pozitivan stav i vedru narav.
- Važno je pronaći zadovoljstvo u blagoslovima koje vam je Bog podario. Baš poput čovjeka koji sreću nalazi u običnoj čaši vode, nema potrebe za ekstravagantnim stvarima poput čaše vina da bi se postigla sreća. Ako netko ne može pronaći radost u jednostavnosti vode, tada mu ni najfinije vino neće donijeti sreću. Mnogi se pojedinci bore pronaći svoje mjesto u svijetu i žele biti netko drugi. Vjeruju da ako netko drugi može postići popularnost, onda mogu i oni. Međutim, nikad nisam bio pristalica ovakvog načina razmišljanja.
Uvijek sam vjerovao da postoji netko tko je bolji od mene i uvijek sam nastojao promatrati tu osobu i učiti od nje. Bekić je zaključio izrazivši svoju sklonost pozitivi. Naglasio je važnost fokusiranja na povoljne aspekte pojedinaca pri susretu sa strancima, odbijajući primati negativne primjedbe. Prema Bekićevim riječima, sukobi i neprijateljstva zahtijevaju sudjelovanje obje strane, ističući važnost međusobnog razumijevanja i izbjegavanja mržnje.
