Pjesma ‘Na morskome plavom žalu’ brzo je stekla popularnost nakon što ju je izveo muškarac plave kose, čiji je glas nosio nepogrešiv osjećaj tuge. Aleksandar Saša Zurovac dobio je priznanje ulogom Vlade Klikera u čuvenom Kusturičinom filmu “Sjećaš li se Doli Bel?”. Juga je, dirnut Sašinom životnom pričom, lio suze dok ga je Kusturica izbavljao iz života punog očaja.
- Tragičan zaključak do kojeg je Saša došao nedvojbeno nitko nije zaslužio. Nažalost, život mu je krenuo burno. Rođen u Mostaru 1948. godine, s obitelji se preselio u Sarajevo u dobi od 12 godina. Godine 1966. glasoviti redatelj Tomo Janjić angažirao je svoj talent za film “Glineni golub”. Osvrćući se na iskustvo rada s Kusturicom, u intervjuu je podijelio svoja sjećanja.
Nakon što me je ugledao u filmu Glineni golub, Kusturica je uputio poziv za razgovor. Zadovoljan mojom izvedbom, odmah je predao scenarij. Prije svakog snimanja, Kusta bi davao upute glumcima, iako ja nisam trebao takvo vodstvo. Marljivo proučavajući svoju ulogu kod kuće, već sam je zapamtio. Kod mene nije bilo potrebe za ponavljanjem. Posjedujući inteligenciju i prirodni talent za glumu od moje mladosti, Kusta je doista izvukao ono najbolje iz mene, kako je ispričao Zurovac.
- Zurkovčev talenat prepoznao je i cijenio Emir Kurustica. Nakon nevjerojatnog trijumfa pjesme “Sjećaš li se Dolly Bel?”, Zurovac je počeo doživljavati novu razinu slave, a pojedinci su ga spremno identificirali dok je bio vani, čak su i velikodušno pokrivali troškove njegovih pića. Upravo je nastup plavokosog gospodina, koji je u filmu otpjevao zanosnu pjesmu “Na morskome plavom žalu”, poslužio kao katalizator ovog nevjerojatnog obrata.
Kako prenosi Kliks.ba, ranije su me hvalili kao zvijezdu i dopuštali mi da uživam u sjaju nebeskih tijela koja su krasila noćno nebo. Želio sam ostati vjeran svojoj biti tijekom tih nezaboravnih vremena. Privlačnost međunarodne karijere mamila me, jer sam težio utjeloviti Garyja Coopera, Johna Waynea, a možda čak i Richarda Burtona, koji je dijelio duboku naklonost prema Elizabeth Taylor. Vjerovao sam da će mi vesterni dobro pristajati, samouvjereno sam izjavio.
- Međutim, sudbina je 1988. godine zadala okrutan udarac preranim odlaskom moje voljene majke. Duboki utjecaj ovog gubitka ostavio je neizbrisiv trag u mojoj duši. Kako otkriva Borislav Kolak, glumac se našao zatočen unutar zidova Socijalno-medicinske ustanove Jakeš. Ustanova za smještaj i terapiju bolesnika nalazila se u Garevcu, gdje je proveo neko vrijeme. Tijekom njegova boravka tu se odvijao i rat. Godine 1996. napušta Tuzlu i odlazi u Sarajevo, gdje ostaje kod sestre Dobrile.
Nažalost, njen suprug se teško razbolio, zbog čega je Sašu smjestila u Zavod za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba Bakovići kod Fojnice. Tragično je preminuo u 69. godini 2016. godine. Emir Kusturica, rođen u Sarajevu 1954. godine, imao je oca Murata Kusturicu koji je radio kao novinar u Sekretarijatu za informiranje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH). Njegova majka Senka Numanović radila je kao tajnica suda. Odrastao u naselju Gorica, bio je jedinac u obitelji sekularnih Srba muslimana.
- Odmalena je priznao da je nestašno dijete. Emir je sa 17 godina dobio priliku glumiti manju ulogu u filmu “Valter brani Sarajevo” iz 1972. godine zahvaljujući očevoj vezi s redateljem Hajrudinom Šibom Krvavcem. Nakon što je završio osnovno i srednje obrazovanje u svom rodnom gradu, diplomirao je na renomiranoj Filmskoj akademiji u Pragu (FAMU) 1978. Kao rezultat toga, često ga se smatra vodećom figurom u onome što je poznato kao Prag Filmska škola, neslužbeni kolektiv jugoslavenskih redatelja koji su dijelili isto obrazovanje i stoga posjedovali nevjerojatno sličan umjetnički senzibilitet.