Rođena na današnji dan 1924. godine u Pećanima, na svijet je došla Jovanka Broz (rođ. Budisavljević), nekadašnja prva dama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Ne samo da je aktivno sudjelovala u Narodnooslobodilačkoj borbi, nego je bila i cijenjena supruga predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita. Kao supruga predsjednika SFRJ i preuzimajući ulogu prve dame, aktivno je sudjelovala u raznim međunarodnim putovanjima i ugostila značajne ličnosti koje su posjećivale SFRJ.
- Ne samo da je svjedočila, već je i sudjelovala u brojnim povijesnim događajima koji su se odvijali u drugoj polovici 20. stoljeća. Nakon što su kamere prestale raditi, njezin se život pogoršao. Nakon Titove smrti, Jovanka je proživjela dugo razdoblje povučenosti i samoće. Snimljena je zadivljujuća dramsko-dokumentarna serija „Jovanka Broz i tajna služba“ koja se bavi intrigantnim životom Jovanke Broz. Povjesničari i poznavatelji društvene klime toga doba, uz njezinu mlađu sestru Nadu Budisavljević, u okviru serije istraživali su uspon i pad prve dame Jugoslavije. U specifičnoj epizodi spomenutog igrano-dokumentarnog serijala, Nada je proniknula u zamršenu dinamiku između Tita i njezine sestre u posljednjim danima uoči njegove smrti, kao iu izazovne trenutke kada se Jovanka našla sama. Nada je otkrila da je Jovanka uporno pokušavala doći do bolnice u kojoj je Tito bio na liječenju, ali su njezini napori uporno osujećivani.
Svaki dan donosio je novu prepreku: terapije, spavanje i razne druge isprike. Osoblje bolnice učinkovito je spriječilo bilo kakvu međusobnu komunikaciju. Povodom smrti Josipa Broza Tita, Jovanka je primala sućut od nekoliko odabranih pojedinaca, uključujući djecu preminulog egipatskog predsjednika Nassera i Indiru Gandhi. Međutim, tek je Indira Gandhi dovela u pitanje službeni narativ da Jovanka nije željela primati posjetitelje nakon suprugove smrti, a ona je bila jedina osoba koja je došla izraziti sućut.
- Na Jovankino iznenađenje, u kući u kojoj nije bilo aktivnosti odjednom su se pojavili konobari, čaj, kolači i sekretarice, kako je ispričala Nada. Nakon prolaska, pojedinci su se uputili u Užičku 15 i izvršili temeljitu desetosatnu pretragu prostorija, uključujući i blagajne. U kasnim večernjim satima, točno u 10 sati, primio sam njen očajnički telefonski poziv, njezin je glas nestajao, moleći za moju prisutnost. Bez oklijevanja sam pojurio do nje, ušavši u dnevnu sobu preko terase. Na moje iznenađenje, okupila se grupa pojedinaca, zadubljena u ispitivanje kuće, njezinih fotografija i namještaja. Među njima je stajao čovjek, naizgled vođa, koji je čak iu gluho doba noći nosio tamne naočale. Njegova važnost bila je opipljiva dok je tražio da Jovanka preda ključeve njegova ureda. Shrvana kaosom koji ju je okruživao, Jovanka je izjavila da ne zna gdje su ključevi, a sjećanje ju je izgubilo. Frustriran, muškarac ju je uhvatio za ramena, snažno je tresući u potrazi za nedostižnim ključem.
U očajničkom potezu, nazvao je nekoga na svom telefonu, zbog čega je grupa nasilno pokucala na vrata Jovankinog ureda… Nada je teška srca prepričavala događaje. U konačnici, Jovanka Broz bila je prepuštena vremenu, predodređena za zaborav, sve dok nije dočekala svoju samotnu smrt u kući koja joj je dodijeljena 20. listopada 2013. godine. Nada je u prethodno spomenutoj seriji pohvalno govorila o iznimnim sposobnostima, okretnosti i kompetentnosti svoje sestre, ističući kako su je ti atributi činili prikladnom za položaj na dvoru.
- Nada je nastavila prepričavati neka od izvanrednih postignuća svoje sestre tijekom rata. Potom je Jovanka Broz prepuštena nagrizajućem utjecaju vremena, da bi konačno preminula u samoći u rezidenciji koja joj je dodijeljena 20. listopada 2013. Prema pričanju najmlađe sestre cijenjene Jovanke Broz, šuškalo se da je na to mjesto izabrana zbog svoje markantne ljepote i privlačnosti. No, osobno vjerujem da su je upravo njezine iznimne organizacijske sposobnosti učinile savršenom spremnom za rad uz Tita. Tijekom rata, točnije desanta na Drvar, preuzela je vođenje bolnice i uspješno evakuirala sve ranjenike s tog područja. Pored toga, osnovala je bolnicu na Sremskom frontu. Nakon oslobođenja Beograda, ona je osnovala bolnicu u istoj zgradi u kojoj smo kasnije pohađali školu, a koja se danas zove Pedagoški fakultet.