Do danas Arifi i Mehmedu ostaje misterija razlog zašto je njihov sin odlučio da ih napusti prije 7 godina. Od njega nisu primili nikakav oblik komunikacije, a on ne pokazuje interes da se ponovno poveže s njima. Arifa (56) i Mehmed Ogrešević (60), bračni par iz Bosne, trenutno se suočavaju s pravom obiteljskom krizom koja je uzela danak na njihovu cjelokupnu dobrobit. Unatoč njihovim neumoljivim naporima da osiguraju svoje troje djece, nikada nisu očekivali ogromnu patnju koju će im njihov sin nanijeti, naizgled bez ikakvog opravdanja. Mehmed je prije otprilike tri godine doživio moždani udar, najvjerojatnije izazvan golemim stresom i patnjom.
Zbog toga je izgubio sposobnost govora i kasnije dobio epilepsiju. Noge mu nekontrolirano drhte, a izgubio je i sposobnost čitanja i pisanja. Zbog njegovog stanja ne mogu ga ostaviti samog. Potražili smo liječničku pomoć, ali nažalost, kirurška intervencija ne dolazi u obzir. Povrh toga, moje vlastito zdravlje nije baš najbolje jer sam prošao dvije operacije abdomena. Unatoč tim izazovima, imamo dvije kćeri koje su zasnovale svoje obitelji i pomažu nam koliko god mogu, redovito nas posjećujući. Međutim, naš sin je odsutan iz naših života zadnjih sedam godina. Kćeri nam pomažu, ali ne smijemo ih preopteretiti. Što se mog sina tiče, nepoznato mi je gdje se nalazi iu kakvom se stanju nalazi, niti mi je poznat uzrok njegovog odlaska od kuće.
Među nama nije bilo sukoba; sve se činilo u redu. Čak smo zajedno uzgajali i krastavce, a ja sam pristala na njegove odluke. Međutim, od tada mi se više nije javljao. U potrazi za odgovorima obratila sam se teti za pojašnjenje. Na njezino iznenađenje, odgovor koji je dobila nije bio onakav kakav je očekivala. Arifa, odana žena, svakodnevno brine o svom mužu, koji je i dalje pogođen trajnim posljedicama moždanog udara. Ona čezne da on posjeti njihov dom, da ga ima priliku vidjeti za života. Arifa mu želi dobro, shvaćajući da bi to bio posljednji put da bi ga itko od nas, uključujući njegovu vlastitu obitelj, ugledao, ako bi otišao od nje. Prisutnost te tetke, koja skreće pogled kad naiđe na Arifu, za nju nije važna. Arifa ne može shvatiti zašto odbija doći, jer se čini da je razgovor za rješavanje temeljnog problema nužan i imperativ.
Unatoč tome što se ne osjeća dobro, bavim se njegovim kupanjem, oblačenjem i brijanjem, kao i ostalim potrebnim zadacima. Ističe da sve to rade iz ljubavi, iako je njihova financijska situacija daleko od željene. Unatoč nedostatku stalnog izvora prihoda i tome što Mehmed nije u dobi za mirovinu, uspjeli smo spojiti kraj s krajem. Nažalost, nisam mogao sudjelovati u poljoprivrednim aktivnostima zbog liječničkih savjeta protiv bilo kakvog napornog kopanja. Najizazovniji period za nju bio je kada se Mehmed našao u bolnici i tada je vladala neizvjesnost oko njegovog preživljavanja. – Kada se dogodio ovaj nesretni događaj sa suprugom, poslala sam šogora i bliske pratioce da mu prenesu vijest, ali je on rekao da je naše prisustvo nepotrebno. Isto tako, tijekom mog operativnog zahvata nije se pojavio da mi pruži potporu – prepričava kroz suze. Unatoč brojnim pozivima da se vrati kući, on još nije dao odgovor, a to traje već sedam godina.
Arifa se nadala brzom povratku svog sina, dok je prepričavala slučajeve kada ga je Mehmed uočio u gradu, a da nije dobio odgovor. Iz automobila je svjedočila kako brzo prelazi ulicu, naizgled izbjegavajući bilo kakvu interakciju. Odsutnost supružnika bila je očita, ali se uvjeravala da će u svakom trenutku prihvatiti svoje dijete. Sa svojim mjestom, trebao im je sada više nego ikad, prvenstveno zbog moralne podrške. Arifa ga je često sanjala, ali nije mogla uspostaviti kontakt. Čak se i smirivanje njezina muža pokazalo kao izazov usred glasina koje su se kružile, iako su njihovi susjedi bili itekako svjesni koliko su žrtve podnijeli u njihovo ime. Prije pet mjeseci Arifa je svog sina obavijestila o “TV Krajina” i iskreno se nadamo da u njihovoj obitelji od tada vlada harmonična atmosfera.
