Kao istaknuta ličnost našeg kazališta i omiljeni lik na televiziji, plovio je životom otporno i pošteno, uvijek ostajući pošten i dostojanstven. Velika figura srpske kinematografije, Ljubiša Samardžić, od milja zvan Smoki, bio je cijenjen glumac. Rođen je u Skoplju 19. studenog 1936., a preminuo je u Beogradu 8. rujna 2017. Odrastajući u južnom dijelu Srbije, Ljubiša je doživio djetinjstvo zasjenjeno teškoćama i oskudicom. Njegova obitelj, duboko ukorijenjena u rudarskoj industriji, suočila se s tragičnim gubitkom kada je njegov otac Dragan prerano preminuo, ostavivši za sobom majku da se brine za njihovo troje djece.
- Ovo izazovno razdoblje poklopilo se s njemačkom okupacijom i oslobođenjem koje je uslijedilo, što je dodatno pogoršalo teške okolnosti u kojima je Ljubiša stasavao. U srednjoj školi Ljubiša je pomagao majci obavljajući razne poslove. Za vrijeme školskih odmora bavio se stričevom radionicom za popravak pisaćih strojeva, radio je kao portir u Hotelu Srbija i pomagao u majčinoj slastičarnici, gdje je preuzeo primarne obveze donošenja leda i izrade sladoleda. Ipak, Ljubiša je rekao da su se ti napori pokazali nedovoljnim. Otkrio je da se rjeđe bavio slobodnim aktivnostima poput druženja s prijateljima, igranja nogometa na grčkoj livadi ili kupanja u Ženevi, koju je od milja zvao plaža na Nišavi. Svakog jutra Ljubiša bi skupljao prazne kese kako bi svakodnevno odlazio na „Albatnicu“, lokaciju udaljenu kilometar i po od niške Civilne bolnice, gdje bi nabavio kocke leda. Kad bi ih dobio, podignuo bi torbe na leđa i prenio ih u tramvaj.
Nesreće bi se dogodile kada bi unutrašnjost tramvaja postala sparna, uzrokujući topljenje leda i stvaranje prljavih lokvi. Putnici bi izrazili svoje nezadovoljstvo, navodeći vozače da stanu i pokušaju ukloniti izvor svoje frustracije. Povremeno bi švercer ledom uspio izbjeći otkrivanje, ali bi u drugim slučajevima dolazilo do sukoba s inspektorima, pa je Ljubiša pribjegavao i fizičkim obračunima. Ljubiši je bilo gadno upuštati se u tučnjave, ali mu je glas razbojnika odzvanjao u ušima.
- Među njegovim brojnim neugodnim poslovima, jedno je uključivalo nabavu plesačica. Dok je brusio svoje boksačke vještine u školi boksa Brace Lozanovića, afirmaciju je stekao snažnim udarcem u poluteškoj kategoriji. Dodijeljena mu je nezavidna uloga zaštitara, a zadatak mu je bio uspostavljanje reda i harmonije te vođenje pravde nad onima sklonima tučnjavama. Povremeno se našao primoran nekoga i udariti, kako je ispričao Samardžić. Nakon takvih incidenata uvijek sam se uhvatio u koštac s osjećajem krivnje što sam se našao u takvoj poziciji, što sam pribjegao takvim postupcima. No, to je bilo nužno sredstvo da zaradim koji dinar i preživim”, priznao je. Promatrajući okolnosti kroz prizmu bunta, Ljubiša je sagledao i raščlanio situaciju, prepoznavši svoj impulzivni odgovor kao izravnu posljedicu nevolje u kojoj su se našli on i njegova obitelj.
Njegov bunt nije bio usmjeren prema pojedincima, već prema opresivnom sustavu koji bio je nehotice podvrgnut zbog svog rođenja i nesretnih uvjeta. Po završetku srednjeg obrazovanja namjerno se odlučio za studij prava. Nakon transformativnog trenutka, kreće novim putem i upisuje prestižnu Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju u Beogradu, pod vodstvom glasovitog Bojana Stupice. Stupica odmah prepoznaje njegov izniman talent i, inzistirajući na tome, osigurava Samardžiću stipendiju iz Ateljea 212. Još kao student Ljubiša Samardžić krasi scenu Jugoslavenskog dramskog pozorišta pokazujući svoje glumačke sposobnosti u raznim kazališnim predstavama.
- Nitko nije ni slutio da to neće biti domet njegove kazališne karijere jer će mu se sudbina okrenuti prema svijetu filma. Prekretnica se dogodila kada je Ljubiša na početku karijere dobio primamljivu ponudu da glumi u filmu “Prekobrojna”. Uz stipendiju Ateljea 212, kazalište mu je stajalo na raspolaganju, ali Bojan Stupica jasno je dao do znanja da se mora odlučiti između ta dva prostora. Bila je to riskantna odluka, ali i uzbudljiva filmska avantura u koju se Ljubiša upustio. Bilo je to kasnih 1950-ih, vrijeme kada je privlačnost filma i kinematografije osvajala sve – od publike do glumaca i redatelja – budući da televizija još nije bila ušla u jugoslavenska kućanstva. Sa 25 godina Samardžić je debitirao u filmskoj industriji glumeći u “Igrama na skelama” (1961.), filmu redatelja Srećka Viganda (Weyganda). Priznanje kritike stekao je portretom šarmantno nespretnog lika u “Prekobrojnoj” (1962.) redatelja Branka Bauera.
Unatoč tome što je iza sebe imao samo tri filma, brzo je osigurao glavnu ulogu i zaradio nadimak Smoky u “Gradu pijeska” (1963.). Prema riječima njegovih kolega, svakoj je ulozi pristupao krajnje predano, tretirajući je kao da mu je prva. U filmu “Orlovi rano lete” (1966.) redateljice Soje Jovanović oživio je kultni lik Nikole Bursaća. Iste godine pojavljuje se i u “Guardianu” Valdana Sjepejčića i “San” Đurše Đorđevića. Godine 1967. svoj talenat pokazao je u “Nožu” Žike Mitrovića i “Jutru” Periše Đorđevića.
- Proslavio se kroz uloge u politički pristranim filmovima, no istinski je zablistao u djelima Veljka Bulajića, točnije u “Bitki na Neretvi” i “Kozari”. Produkcija “Bitke na Neretvi” 1968. godine označila je značajnu prekretnicu u europskoj kinematografiji, koja se može pohvaliti najvećom razmjerom od svih filmova tog vremena. U snimanju ove velike partizanske epopeje sudjelovalo je više od 3000 statista, koji su bili pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA). Film je zajednički rad producenata iz Hrvatske, Makedonije, Bosne, Slovenije, Italije, Njemačke i Srbije. Ono što ovaj film čini intrigantnim jest činjenica da je za izradu plakata zaslužan poznati umjetnik Pablo Picasso. Napravljen je samo ograničen broj grafika, a svaka je s poleđine potpisana od strane cijenjenog španjolskog slikara.
No, tumačenje lika Zisa u filmu “Bitka na Neretvi” Ljubiše Samardžića i njegova uloga u filmu “Valter brani Sarajevo” Hajrudina – Šibe Krvavca iz 1973. godine zauvijek će ostati urezani u sjećanju domaće i svjetske publike. . Jedna posebno nezaboravna scena iz filma prikazuje tri mladića, Batu Živojinovića, Ljubišu Samardžića i Slobodana Dimitrijevića, kako stoje na vrhu brda iznad Sarajeva. Kako se scena odvija, Živojinović počinje spuštanje niz brdo. Samardžić inzistira, podsjećajući pilota na njegovo obećanje: “Ti si meni dužan, znaš.” Živojinović samouvjereno odgovara “Ispunio sam svoju riječ”.
- Samardžić je uporan, izrazivši želju da se tog dana vidi s Valterom. Napokon se ubacuje dosad šuteći Slobodan Dimitrijević i kaže: “Pa Lafčino, vidiš ga ovdje”, pokazujući prema Živojinoviću i pokazujući na Sarajevo. Licem mu se razlije iskren osmijeh, svojstven Samardžiću, i njih troje krenu prema gradu. Ova kultna scena jugoslavenske kinematografije dočarala je srž njihova putovanja. Tijekom gotovo tri desetljeća, Ljubiša Samardžić pokazao je svoje glumačko umijeće u raznolikom nizu od preko sedamdeset filmova, preuzimajući kako istaknute glavne uloge, tako i vitalne sporedne. Njegovo tumačenje kultnih likova u omiljenim televizijskim serijama poput “Kamo idu divlje svinje”, “Policajac s Rooster Hilla” i “Vruć vjetar” učvrstilo je njegov status kultnog favorita na malim ekranima.
Milena Dravić i Ljubiša Samardžić, poznati i omiljeni kinematografski dvojac s prostora bivše Jugoslavije, osvojili su publiku svojom filmskom kemijom. Njihov kinematografski put započeo je filmom “Prekobrojna” koji je vješto vodio redatelj Branko Bauer. Ovo filmsko remek-djelo vinulo ih je među zvijezde i ostavilo neizbrisiv trag u njihovim karijerama. U zadivljujućem filmu “Dvorac od pijeska”, majstorski redatelja Boštjana Hladnika, Samardžić je utjelovio lik koji će zauvijek biti vezan uz njegovo ime – “Smoki”. Radnja se vrti oko dvoje prijatelja na odmoru koji susreću ojađenu djevojku, koju tumači Milena Dravić, odjevena samo u bikini, dok žali zbog krađe njezine odjeće.
- Ostvarili su izuzetan podvig ostvarivši više od 25 uloga kao bračni par, čime su postavili rekord ne samo u Jugoslaviji, već iu Europi i svijetu. Od prve suradnje u filmu “Prekobrojna” ostali su nerazdvojni. Redatelj i scenarist kontinuirano su ih okupljali u raznim projektima. Zanimljivo, usprkos partnerstvu dugom dva desetljeća u više od 25 filmova, niti jednom se nisu poljubili na platnu. Opće je poznato da će filmska kemija između Milene i Ljubiše, koji glume bračni par, imati veliki uspjeh. Kisle su se filmskim platnima u kultnim ostvarenjima poput “Nije lako s muškarcima”, “Razvod na određeno vrijeme”, “Predstava Hamleta u selu Mrduša donja”, “Bitka na Neretvi”, “Sutjeska”. ”, “Policajac s Petlovog brda” i mnogi drugi. Ljubiša Samardžić je kroz svoju karijeru imao zadovoljstvo raditi uz mnoštvo talentiranih glumica.
Od Olge Vujadinović do Sanje Vejnović, ekran je dijelio s raznolikim partnericama među kojima su Vera Čukić, Stanislava Pešić, Špela Rozin, Silva Košćin, Neda Arnerić, Svetlana Bojković i Ljiljana Šljapić. Dok su ove glumice bile i snažne i lijepe, jedna partnerica je bila iznad ostalih – Milena. Bila je neusporediva družica, netko koga je duboko volio i za koju se bio spreman žrtvovati. Osvrćući se na svoje kolege, Samardžić je svojedobno primijetio: Za mene su pojedinci koji posjeduju spremnost na suradnju, učenje, slušanje i žrtvu doista neprocjenjivi.
- Djelovanje uključuje nadopunjavanje, nadmašivanje, povećavanje i istraživanje vlastitih i tuđih potencijala, pružanje pomoći u trenucima nužde. Moram priznati da sam kroz svoju dugu karijeru imao sreću i pružati i primati takvu pomoć, jer mladi glumac nije u stanju sam u potpunosti otkriti sve svoje mogućnosti. Zbog toga je partner neophodan da im pomogne da otkriju sebe. Prije svega, Milena Dravić odigrala je značajnu ulogu u mom samootkrivanju. “Osjećam se iole kompetentnim da govorim o Mileni jer je, kao i ja, izdržala sva iskušenja i nedaće pred očima javnosti”, rekao je iskreno i uz osmijeh Ljubiša Samardžić. Odrastajući rame uz rame u životnoj i glumačkoj karijeri, dvoje kolega stvorilo je duboku vezu kao par na ekranu. Kroz svoj put od filma do filma, razvijali su se i sazrijevali, tumačeći različite uloge kao što su dečko i djevojka, brat i sestra, muž i žena, a na kraju i roditelji.
Kako je Samardžić ušao u ulogu producenta i redatelja, Milena je preuzela uloge majke i bake njegovim glavnim junacima. Njihova profesionalna suradnja prerasla je u prijateljstvo za cijeli život, a njihova neosporna kemija na filmskom platnu nema premca na ovim prostorima i šire. Na Bledu, u Sloveniji, susreo je svoju buduću suprugu Miru, dok je bio u vojsci. Mira, koja je tada imala samo 17 godina, obilazila je to područje na odmoru, dok je on sa 26 godina bio stacioniran. Njegova potraga za njom bila je uporna i dugotrajna sve dok je konačno nije osvojio.
- Njihova zajednica dogodila se 3. srpnja 1966. godine, a iz ovog braka dobili su sina po imenu Dragan i kćer po imenu Jovana. Tragedija je pogodila obitelj Samardžić tijekom produkcije “Nebeske udice”. Njihov sin Dragan obolio je od leukemije i tragično je preminuo u 34. godini života. Ljubišin život je stao, ali je uz nepokolebljivu podršku supruge Mirjane (Mire) Samardžić smogao snage da nosi na. Proslavljeni glumac više je puta otvoreno priznao da bez Mire ne bi preživio. “Kada mi je sin odlazio, vjerovala sam da neću moći izdržati bol i da će moj život uskoro doći kraju. Ipak, Mira me ohrabrila da nastavim raditi, uvjeravajući me da ću upravo kroz taj rad otkriti svrhu preživljavanja.
Pokretač Ljubišine odluke da nastavi karijeru kao redatelj bila je bolest njegovog sina, kaže Mirjana (Mira) Samardžić. Nije to bila stvar strasti, već stvar preživljavanja i nužde. Bili smo opterećeni dugovima koje je trebalo vraćati, dok sam sina pratila po bolnicama, Ljubiša se prvi put u životu odvažio na režiju, isključivo da podmiri novčane obveze. Nažalost, proslavljeni glumac Ljubiša Samardžić preminuo je 8. rujna 2017. godine u Beogradu
