Anna je bila porobljena kao dijete, a potom silovana 13 godina. Britanka Ana Ruston oteta je kada je imala 15 godina. Njezin otmičar bio je azijski taksist, a sljedećih 13 godina njezin je život postao pravi pakao. Silovao ju je gotovo svaki dan, podvodio i za novac prodavao četvero djece koje je rodila.
- Dok je bila u zatočeništvu, Anna je bila prisiljena obavljati nuždu u kantu u kutu sobe, a i danas joj, kako je ispričala za Daily Mirror, i dalje smeta miris češnjaka jer je podsjeća na njenog zlostavljača. U travnju 1987. upoznala je svog otmičara, čije je ime navodno bilo Malik. Bio je dobar i nježan prema njoj i odveo ju je kući da “upozna roditelje”. No tada ju je odbio odvesti kući i brutalno ju je silovao.
Taj je trenutak bio početak više od desetljeća ropstva. – Još uvijek vidim tu spavaću sobu, onaj kut u kojem sam se tresla od bolova. Nakon nekog vremena prestala sam osjećati bolove i mislila sam da mi tijelo prestaje funkcionirati – kaže Anna. U svojoj knjizi Secret Slave, koju je napisala na sugestiju terapeuta, objasnila je kako je gotovo svaku noć bila vezana lancima i silovana.
- Dok je bila u zatočeništvu, Anna je bila prisiljena vršiti nuždu u kantu u kutu sobe, a i danas joj, kako je ispričala za Daily Mirror, i dalje smeta miris češnjaka jer je podsjeća na njenog zlostavljača. Jedini put kada je Malik nije tukao bilo je tijekom trudnoće, ali njezine nade da će zadržati dijete brzo su se raspršile kada joj je Malik odveo prvog sina. Kako je rekla, Malik je također dala drugim parovima u zamjenu za novac još troje djece koje je rodila u zatvoru.
Prije nekoliko godina, Ana Ruston rekla je da osjeća da su je vlasti iznevjerile jer nitko nije reagirao iako je više puta odvožena u bolnicu s ozbiljnim ozljedama. – Sa mnom je uvijek troje-četvoro ljudi, pa ne mogu pobjeći. Nisam odgovarao na doktorova pitanja, samo sam kimao ili odmahivao glavom. Htio sam da netko izađe iz sobe kako bih doktoru rekao: “Trebam pomoć, zatvorili su me i moram pobjeći”.
- Ali nikad nisu izašli iz sobe. Čak i kad idem u WC, oni stoje ispred vrata – rekla je Anna u intervjuu za “Radio 4”. Anna vjeruje da joj ljudi ne žele pomoći jer se boje da bi mogli biti optuženi za diskriminaciju. – Malik me obukao u tradicionalnu nošnju zemlje iz koje dolazi. Obojio mi je kosu u crno i tražio da stavim maramu i spustim glavu. Kad je govorio za mene, ljudi su mislili da je to problem s našom kulturom, pa su se ljudi bojali da će biti optuženi za diskriminaciju
– rekla je Anna. Jednom je pokušala pobjeći, ali je uhvaćena i pretučena tako da se više nije usudila pokušati. Međutim, kada joj je uhićena obitelj rekla da planira putovati u Pakistan, odlučila je pobjeći. – Znao sam da se moram ili ubiti ili pobjeći jer sam znao da će me vjerojatno ili kamenovati ili prodati. “ rekla je Anna. U najdepresivnijim trenucima čak se pokušala utopiti u šalu.
- Kako je tada imala samo četrdesetak kilograma, pomogla je zdravstvena djelatnica koja ju je došla posjetiti. Skupila je hrabrosti da na komad papira napiše da joj je potrebna pomoć. Kad je čula da telefon zvoni treći put, tip je čekao vani i rekao joj da trči. Obitelj se molila i nakon nekog vremena ostavili su ključ u bravi i Anna je konačno otvorila vrata i pobjegla na slobodu. Trebale su joj godine da čovjeku koji ju je spasio kaže što se dogodilo. Godinama nakon izlaska živjela je s njim, no uvijek se pitala što je s četvero djece koje je rodila.
