Tumori nastaju zbog genetskih promjena u stanicama koje uzrokuju nekontroliranu diobu. Ovo se može dogoditi zbog kombinacije genetskih predispozicija i utjecaja okoliša. Glavni faktori rizika uključuju: Genetske mutacije: nasljedni faktori. Izloženost kancerogenima: duhan, azbest, određene kemikalije. UV zračenje: povećava rizik od melanoma.
Značajna dilema u vezi s rakom leži u razlikama u njegovoj učestalosti među pojedincima, unatoč očitim razlikama u njihovim stilovima života. Primjerice, čovjek koji je vodio zdrav način života obolio je od raka, dok je njegov susjed, koji se cijeli život odavao alkoholu i duhanu, dočekao 85. godinu prije nego što je preminuo. Jezgrovita obrazloženja koja pružaju medicinski stručnjaci mogu biti duboko uznemirujuća: bit raka utemeljena je na složenoj interakciji genetskih predispozicija, utjecaja okoline i načina života. Razumijevanje raka i zamršenosti uključenih u njegovo liječenje ključno je. Istraživanja pokazuju da standardne terapije raka obično produljuju život u prosjeku za dvije godine.
Iako te dodatne godine mogu potaknuti osjećaj nade u pogledu izbjegavanja smrti, često su zasjenjene nevoljom koju uzrokuju sami tretmani. U svjetlu znatnih financijskih ulaganja u istraživanja, znanstvenici sve češće postavljaju alternativno pitanje: što objašnjava činjenicu da ne obolijevaju svi od raka? Ovo pitanje proizlazi iz složene arhitekture naših tijela i genetskih mutacija koje se nalaze u našoj DNK. Svakodnevno se naša tijela uključuju u procese regeneracije i diobe stanica, tijekom kojih mogu nastati pogreške u replikaciji DNK. Svaka instanca stanične diobe obično rezultira približno 120 000 pogrešaka. Dok je većina ovih pogrešaka bezopasna, pogreška vrijedna pažnje može rezultirati abnormalnim staničnim rastom, što potencijalno kulminira u raku.
Do danas je identificirano više od 200 različitih tipova raka, čija se stopa progresije razlikuje ovisno o mutaciji koja je uključena. Brojni čimbenici igraju ulogu u povećanju rizika od razvoja raka. Na vjerojatnost razvoja raka utječe pet ključnih vanjskih čimbenika koji pridonose mutacijama DNK: dugotrajno izlaganje sunčevoj svjetlosti, osobito tijekom mladosti; pušenje; pretilost; izloženost zračenju i hormonskoj terapiji; i konzumacija prerađene hrane u kombinaciji s nedovoljnim unosom vlakana.
Osim toga, genetika i specifični geni povezani s dugovječnošću također igraju ulogu. Istraživači su identificirali određene genetske markere poznate kao “geni dugovječnosti”, koji omogućuju stanicama učinkovitiji oporavak od biokemijskih oštećenja. Oni koji nose te gene imaju samo 11% vjerojatnosti da će razviti rak, za razliku od 40% do 60% rizika s kojim se susreću drugi. Rak ostaje duboka misterija i postojanja i uništenja. Različiti primjeri potiču upite: uzmite u obzir pušača koji ne oboli od raka, nasuprot njegovom supružniku nepušaču, koji ipak oboli.
Ove pojave naglašavaju zamršene karakteristike raka, koje nisu oblikovane samo osobnim životnim odlukama, već i genetskim čimbenicima. Osim toga, ne može se zanemariti utjecaj okoliša na naše zdravlje. Naše svakodnevno okruženje, koje uključuje kemikalije koje se nalaze u financijskim dokumentima i plastičnim posudama za hranu, pojačava poteškoće s kojima se susrećemo. Na primjer, tvari prisutne u termalnim papirima i plastičnim proizvodima mogu povećati rizik od razvoja raka i drugih zdravstvenih problema.
