- BONUS:
Dokument naglašava važnost dosljedne tjelesne vježbe za cjelokupno zdravlje i dobrobit pojedinaca, ističući štetne učinke povezane sa sjedilačkim načinom života, kao i korisne učinke aktivnog načina života na fizičko, socijalno i psihičko blagostanje. Način života karakteriziran neaktivnošću povezan je s povećanim rizikom od kroničnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti, koje su glavni uzrok smrtnosti u razvijenim zemljama. Nasuprot tome, stalna tjelesna aktivnost umanjuje ove rizike i pomaže u produljenju očekivanog životnog vijeka. Pojedinci koji su prešli sa sjedilačkog načina života na aktivniji prijavljuju poboljšanja u fizičkom i mentalnom blagostanju, kao i općenito poboljšanu kvalitetu života.
Redovita tjelesna aktivnost nudi brojne prednosti, poput smanjenja vjerojatnosti kardiovaskularnih bolesti, regulacije krvnog tlaka, povećanja učinkovitosti srca i pluća, regulacije metaboličkih procesa, smanjenja rizika od dijabetesa, održavanja optimalne tjelesne težine, jačanja kostiju i poboljšanja probavu, snagu mišića, izdržljivost, motoričke sposobnosti i mentalno blagostanje. Uključivanje tjelesne aktivnosti u dnevnu rutinu u početku se može činiti zastrašujućim; međutim, motivacija za nastavak često se javlja nakon promatranja povoljnih promjena u tijelu, popraćenih osjećajem zadovoljstva i sreće. Uspostavljanje dosljedne prakse tjelesne aktivnosti kao načina života ključno je za pojedince u svim dobnim skupinama, od djece do starijih osoba.
U tekstu se ističe i nužnost međusektorske suradnje u provođenju smjernica za promicanje tjelesne aktivnosti, jer je ta suradnja neophodna za poticanje zdravog načina života unutar lokalne zajednice. Nadalje, naglašava nepostojanje nacionalnih smjernica za promicanje tjelesne aktivnosti u Hrvatskoj te imperativ njihove uspostave. Ukratko, tekst naglašava značaj tjelesne aktivnosti kao temeljnog elementa za očuvanje zdravlja, prevenciju bolesti i poboljšanje ukupne kvalitete života, ističući da pojedinci svih dobi i stilova života mogu iskoristiti dobrobiti povećanog tjelesnog angažmana.
BONUS TEKST:
Odnos između majke i djeteta doista je svet; međutim, pretjerana vezanost može dovesti do štetnih učinaka. Švicarski psihijatar Karl Gustav Jung primijetio je da se “sve što nije proživljeno prenosi na djecu”. Ova ideja naglašava utjecaj koji neriješeni emocionalni problemi unutar roditelja mogu imati na budućnost djeteta, osobito kada majka nastoji nadoknaditi emocionalnu prazninu u vlastitom životu.
U pozadini problema je majčina emocionalna ovisnost. Koncept “kompleksa majke”, kako ga je artikulirao Jung, odnosi se na situaciju u kojoj majka, bez odgovarajuće naklonosti ili podrške od svog supružnika, nesvjesno projicira svoje emocionalne potrebe na svog sina. U toj vezi, ona ga doživljava ne samo kao dijete, već i kao izvor emocionalnog uzdržavanja. Takva dinamika može dovesti do toga da sin postane uhvaćen u zamku majčinih zahtjeva, čime gubi priliku za autonomni rast. Kao što je primijetio Jung, “svaka majka je prvi svijet svog sina.”
Međutim, ako ovaj svijet postane pretjerano skučen, dijete bi moglo riskirati da izgubi osjećaj sebe, ostajući oslanjajući se na majčinu naklonost i potvrdu. Jung je istaknuo ključni utjecaj koji otac ima na razvoj svog sina, predstavljajući ulaz u vanjski svijet, kao i utjelovljujući kvalitete kao što su hrabrost i neovisnost. U slučajevima kada je otac emocionalno nedostupan, stvara se praznina koju majka može pokušati nadoknaditi nesvjesnim produbljivanjem veze sa sinom. Ipak, utjecaj ovog odnosa ne može zamijeniti ulogu oca. U nedostatku muškog uzora, dječaku postaje izazov njegovati odlučnost i sposobnost da kroči vlastitim putem. Na koji bi način majka mogla nenamjerno nauditi svom sinu? Majka koja se u potpunosti posvećuje djetetu često koči njegov potencijal za rast.
- Ova dinamika, kako ju je opisao Jung, može se okarakterizirati kao “zavjera” između majke i sina; dok mogu izvlačiti utjehu jedno od drugoga, ovaj odnos sprječava sinovu sposobnost da se razvije u autonomnu osobu. Jungova suvremena klinička praksa kaže: Neodlučno se nastoji izvući iz majčine sfere utjecaja; međutim, sjećanje na spokoj i radost doživljene u njezinoj prisutnosti koči njegovu odlučnost. Suvremeni psiholozi tvrde da se osobe ove prirode često susreću s izazovima u uspostavljanju osobnih veza. U svom radu, Manipulativne majke, dr. Suzan Forward ilustrira kako pretjerana zaštita pridonosi emocionalnoj nezrelosti i sprječava sposobnost samostalnog donošenja odluka. Izazovi sazrijevanja i put prema emancipaciji.
Za sina uhvaćenog u ovu dinamiku, postizanje oslobođenja zahtijeva duboku introspekciju i često pomoć stručnjaka. Kao što je Jung artikulirao, “put do zrelosti je kroz svijest o vlastitoj sjeni.” To implicira da prepoznavanje majčine ljubavi, bez obzira na njezinu iskrenost, ne potiče uvijek osobni rast. Uspostavljanje granica i otkrivanje snage da se odvoji od svog oslanjanja na majku ključno je za sina. Iako ovaj proces može biti bolan, neophodan je za postizanje unutarnje slobode i sposobnosti za stvaranje neovisnog života.
Kako bi se spriječila takva dinamika, bitno je da se obiteljska struktura uspostavi u skladu. Ljubav majke trebala bi pružiti podršku, a ne stvarati ograničenja. Osim toga, otac bi trebao biti prisutan kako bi olakšao razvoj svog sina. Kao što je primijetio Jung: “Ono čega čovjek nije svjestan upravlja njegovim životom. Prepoznavanje štetnih obrazaca i modifikacija tih obrazaca utire put do zdrave obitelji. Harmoničan odnos između roditelja i djece olakšava razvoj neovisnosti i vlastitog -uvjeravali su odrasli.
