Tisućama godina Bušmani su ostali nepromijenjeni, što ih čini najstarijim narodom na svijetu s izrazito dosljednim načinom života. Na doista zadivljujući način, muškarci se upuštaju u praksu dijeljenja svojih supružnika i upuštanja u intimne odnose i do pet puta dnevno. Međutim, ovo šokantno otkriće blijedo je u usporedbi sa zadivljujućim iskustvom svjedočenja čudu poroda.
- To nas dovodi do pitanja: koje su tajne dugovječnosti najstarijih jedinki? Drevno pleme Bušmana, s bogatom poviješću koja se proteže tisućama godina, trenutno živi u sušnim krajolicima južne Afrike, suočeno s neposrednom prijetnjom izumiranja. Infiltracija zapadne kulture značajno je utjecala na njihov način života, ali njihovo duboko poštovanje prema prirodnom svijetu i izuzetna otpornost u surovim pustinjskim okruženjima ostaju nepokolebljivi.
Njihovo opsežno poznavanje lokalnog biljnog i životinjskog svijeta omogućuje im opstanak i očuvanje njihovih običaja. Unutar njihovog društva, ritualni plesovi i glazba imaju veliki značaj, služeći kao moćni alati za duhovno uzdizanje, zajedničko jedinstvo, pa čak i iscjeljenje. Najnoviji podaci otkrivaju da se populacija ovih jedinki procjenjuje na oko 100.000, uglavnom koncentrirana u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Angoli. Zbog njihove stalne potrage za hranom, nedostaje im stalno prebivalište.
- Noseći svu svoju imovinu na leđima, svakodnevno grade privremene nastambe. Nevjerojatno je da je njihov stil života ostao nepromijenjen od svog podrijetla, jer nastavljaju živjeti u plemenskim društvima koja su podijeljena u skupine lovaca i sakupljača. Njihova politika bila je politika nemiješanja kada su u pitanju poslovi drugih naroda.
Analizirajući genetski sastav Bušmana i uspoređujući ga s onim od 1462 populacije na globalnoj razini, znanstvenici su došli do izuzetnog otkrića – nepostojanja bilo kakvog “dotoka novih gena” kod Bušmana, što ukazuje na nedostatak miješanja s drugim skupinama. Bušmani, koji predstavljaju najstariji segment afričkog stanovništva, izdvajaju se od ostatka afričkog stanovništva po svojoj osebujnosti. Oni uspijevaju u prirodnom okruženju i oslanjaju se na njega, jer su se tako izvanredno prilagodili svojoj okolini da su postali pravo čudo na polju medicine.
- Bušmani posjeduju jedinstvene karakteristike kao što su kompaktan stas, prepoznatljiva kosa i izražena stražnjica, što je prilagodba njihovom sušnom i užarenom okruženju. Te prilagodbe uključuju odsutnost znojnih žlijezda, nemogućnost pljuvanja i izvanrednu zaštitu ženskih genitalija s povećanim usnama. Unatoč golemom i jednoličnom krajoliku koji nastanjuju, nema povijesnih dokaza da je bilo koji Bušman postao dezorijentiran ili umro zbog dehidracije. Tradicija od ogromnog značaja i prirode koja izaziva strahopoštovanje.
Kao pastiri sakupljači, Bušmani se oslanjaju na svoju vještinu u korištenju luka i strijele u lovu na antilope i drugu sitnu divljač, a također skupljaju jestivo korijenje i razne dijelove biljaka. Stanovi Bušmana sastoje se od građevina izgrađenih od trave, grmlja ili životinjskih koža. Imaju naklonost prema prostranom okruženju i održavaju nomadski način života, formirajući kompaktne, mobilne zajednice koje se sastoje od približno 25 pojedinaca, uključujući muškarce, žene i djecu.
- Tijekom noćnih sastanaka razmjenjuju priče o dnevnim događajima. Uz pjesmu i duhan smišljaju strategiju i raspoređuju obveze za nadolazeći dan. Međutim, kako se približava prva zora, oni se dižu iz sna i pripremaju se za lov, a pavijan im je omiljeni plijen zbog visokog udjela masnoće, što osigurava sitost na dulje vrijeme. Vođeni svojim vođom, poglavicom, ostatak grupe ih slijedi u potjeri. Bušmani posjeduju šamanističku tradiciju, u kojoj čvrsto vjeruju u božanski entitet poznat kao Kagen.
Ovo duhovno biće cijenjeno je kao kreator raznih elemenata, a također je i istaknuta figura u njihovoj bogatoj zbirci mitova, često simbolizirana bogomoljkom. Najcjenjenije stvorenje među Bušmanima je Eland (Taurotragus). Unutar njihovog sustava vjerovanja postoje dva božanstva, jedno boravi na istoku, a drugo na zapadu. Slično kao i južni Bušmani, oni također priznaju postojanje duhova preminulih, iako nema prakse štovanja predaka.
- Pripadajući skupini Khoisan, bušmanski jezik ističe se svojim prepoznatljivim zvukovima “klik”, koji podsjećaju na brzo pucketanje jezikom. Čuvena cigara služi kao značajan simbol vatre i sreće. Za paljenje vatre konvencionalnom tehnikom potrebna su dva štapa. Izazovniji štap se čvrsto uhvati između ruku i brzo okrene unutar šupljine izrezbarene u savitljivijem komadu drveta, koji se drži stopalima.
Suho lišće ili trava koristi se kao zapaljivi materijal koji se lako zapaljuje. Kao dio svoje kulturne baštine, oni se bave uobičajenom praksom koja uključuje konzumaciju punka punke, iznimno moćne halucinogene biljke koja nadmašuje učinke marihuane. U razdoblju oborina biljka se otkrije, dok u sušnom razdoblju služi kao stanište puževa. Prema riječima Andreja Maričića, koji ga je imao priliku promatrati nekoliko dana, ova osoba puši svakodnevno, dosljedno tijekom cijele godine, i to do pet puta dnevno.
- Motivacija iza ove pretjerane navike pušenja proizlazi iz uvjerenja da ono omogućuje opuštanje i povećanje razine energije, osobito za aktivnosti kao što je lov. Pleme je razvilo jedinstven pristup ljubavi i odnosima koji odudara od konvencionalnih metoda. Se*s ima veliko značenje u svakodnevnom životu Bušmana, igrajući vitalnu ulogu u njihovoj svakodnevnoj egzistenciji. Za razliku od mnogih pojedinaca, njihovi intimni susreti imaju malo veći značaj jer se upuštaju u vođenje ljubavi više puta dnevno i tijekom godine.
Njihova skromna prebivališta služe kao jedino utočište za takve napore, podijeljena među sugrađanima koji drijemaju na podu. Ovaj sveti ritual služi im kao ultimativno sredstvo za ublažavanje stresa, što rezultira stalnim stanjem zadovoljstva i mira, što se bez napora odražava kroz njihove uvijek prisutne osmijehe i nepokolebljiv osjećaj smirenosti. Intrigantan aspekt plemena leži u zadivljujućoj priči koja okružuje njihove međuljudske veze.
- Prema Andreju, unutar ove jedinstvene zajednice svaki muškarac ima pravo na jednu ženu koja pripada isključivo njemu. Kako vrijeme prolazi i djeca se rađaju, parovi se bez napora zamjenjuju. Nema mjesta ljubomori jer rado mijenjaju partnere i počinju iznova. Djeca ostaju sa svojim majkama, koje zatim traže nove partnere kako bi rodile još djece u nadolazećim godinama. Odgoj sve te djece postaje kolektivna odgovornost jer cijela zajednica funkcionira kao jedna velika obitelj.
Štoviše, dostupna je i mogućnost razmjene partnera s drugom grupom, što služi u svrhu sprječavanja bilo kakvih genetskih komplikacija koje mogu nastati brakom s rođacima unutar iste zajednice. Alternativno, mladići ili djevojke imaju mogućnost pridružiti se drugoj zajednici i susresti svog potencijalnog životnog partnera, boraveći s njima mjesec dana. Ako razviju uzajamnu naklonost, vraćaju se u svoje izvorno pleme, gdje nastavljaju graditi zajednički život.
- Žene izuzetnih zasluga Namjerno nakupljanje značajnih količina masnoće u mišićima stražnjice i bokova jedinstvena je osobina uočena kod žena koje pripadaju Bušmanskom plemenu, poznata kao steatopigija. Ideal ljepote za ove žene postiže se jedinstvenom ceremonijom koja uključuje hranjenje pretežno babunima. U tu svrhu koriste se posebno izgrađene kolibe koje stvaraju okruženje koje utjelovljuje njihovu viziju savršenstva. Unutar plemena, primarna odgovornost žena vrti se oko skupljanja hranjivih biljnih korijena i plodova. Andrej objašnjava da se osim brige o djeci, odvaže i pronaći hranu.
Međutim, muški član plemena prati ih kako bi osigurao njihovu sigurnost. Posjeduju stalnu želju za društvenom interakcijom i upuštaju se u opsežne razgovore. Čak i trudnice sudjeluju u potrazi za hranom. Prema Maričićevim riječima, te žene svoje bebe rađaju u potpunoj tišini, daleko od logora, duboko u divljini.
- Zabranjeno im je izgovoriti i jedan glas, pa umjesto toga pribjegavaju suzama i grizu ruke kako bi podnijele bol poroda. Bušmani obično doživljavaju početak plodnosti u dobi od 19 ili 20 godina, kao rezultat njihovog jedinstvenog načina života. Njihov prosječan broj potomaka kreće se od 3 do 4, dok životni vijek bušmana rijetko prelazi 50 godina.
