Također, ističe zdravu prehranu iz više razloga osim zdravlja – ali i kao način da se fizički osjeća dobro kako bi mogla ponosno pokazati svoju vitku figuru. – Ja sam prelijepa Brena – kaže glazbena zvijezda, napominjući da su joj ovo najbolje godine i da maksimalno uživa u svakom danu. Planine imam posebnu naklonost, one iz mene izvlače duboku ljubav.
- Kad su moja djeca bila mlađa, često smo išli na planine— sa svim uzbudljivim skijaškim izletima koji su nas ne samo zbližili kao obitelj, već su među nama usadili i kulturu sportskog duha. Ali nažalost, vrijeme mijenja sve. Posao je preuzeo tamo gdje je zahtijevao više, a blještavi svijet zabave preuzeo je kontrolu nad našim životima, ostavljajući malo mjesta za planinske avanture.
Ipak, priznajem da u ovom sadašnjem trenutku pronalazim istinski užitak i zadovoljstvo: bez svih neposrednih tjeskoba groznice, obroka i domaćih zadaća koje svakodnevno ograničavaju mnoge roditelje. Takvi trenuci – kažem sebi – označavaju vrhunac mog bića, kako to Brena slikovito kaže.
- Pjevačica naglašava važnost zdrave prehrane ne samo za svoje dobro zdravlje, već i za osjećaj ugode u svom tijelu— što joj omogućuje da samouvjereno pokaže svoju vitku figuru, lišenu bilo kakvih neželjenih kilograma na čijem se uklanjanju s ponosom trudila. U svim mojim godinama života, pitanja o mojoj odluci da nemam djecu stalno su prisutna u mom životu.
BONUS TEKST
Od samog početka naše veze, moj muž i ja smo vrlo namjerno odlučili da nemamo djecu. Iako nismo potpuno zatvorili vrata za preispitivanje ovog izbora, našli smo zadovoljstvo trenutnim položajem. Naši su dani bili bogato nagrađeni i duboko zadovoljni. Stavljanje zdravlja na prvo mjesto ključno je za pojedinca jer ono uvelike utječe na naše mentalno i emocionalno blagostanje.
- Svi se mi želimo osjećati fizički zdravim i privlačnim – jer u današnjem svijetu ljubav prema sebi i samoprihvaćanje imaju prednost nad traženjem potvrde od drugih – prekrasno je artikulirala te emocije tijekom intervjua za “Max Pres.” U cijelom tijeku mog bića uvijek se jedno za drugim postavlja pitanje: zašto nikad nisam postala majka? Na samom početku našeg partnerstva suprug i ja smo svjesno odlučili da ne donosimo djecu na ovaj svijet.
Iako nismo u potpunosti zatvorili vrata ponovnom razmatranju ove odluke, našli smo zadovoljstvo putem koji smo do sada odabrali. Naše su godine bile bogato nagrađivane i duboko zadovoljavajuće. Mogu hrabro tvrditi da nisam nesretna bez obzira na različita mišljenja o samaštvu. Niti imalo žalim zbog odluka donesenih u prošlosti. Voljeti druge je teško jer je voljeti sebe još teže: otuda narodna izreka.
- Mnogi misle da imaju djecu vodi do sretnijeg života – što u većini slučajeva nije točno – jer mnogi roditelji nisu zadovoljni kako su njihova djeca ispala ili ne ispunjavaju njihova očekivanja. Dok bi se drugi tome protivili, ja mogu hrabro tvrditi da me samački život ne čini nesretnom.
Zapravo, nimalo ne žalim zbog odluka koje smo donijeli. Poteškoće s kojima se ljudi suočavaju u ljubavi prema drugima posljedica su njihovog neuspjeha da prvo vole sebe. Postoji široko rasprostranjena pogrešna predodžba da imati djecu donosi više sreće u nečiji život— ali zapravo su mnogi nezadovoljni svojom djecom zbog toga kako su ispala, načina na koji su odgojena ili nesposobnosti da ispune očekivanja. Komentari drugih ljudi o samaštvu ne utječu na mene.
- Uopće nisam nesretna. I moram reći da nimalo ne žalim zbog odluka koje smo donijeli. Ljudima je teško voljeti druge jer im je teško prvo voljeti sebe. Iako mnogi misle da imati djecu donosi više sreće (što je uobičajena zabluda), u stvarnosti su mnogi pojedinci nezadovoljni načinom na koji su njihova djeca odgajana, kako se prema njima ophode i njihovom nesposobnošću da ispune postavljena očekivanja. Ono što drugi govore o samcu ne odnosi se na mene.
Slažem se s tim — zapravo, nimalo ne žalim zbog izbora koje smo donijeli. Voljeti druge je teško ljudima koji prvo ne vole sebe; Postoji pogrešno uvjerenje da djecu čini sretnim (što dovodi do još većeg nezadovoljstva jer većina ne odobrava kako njihova djeca ispadnu i koliko dobro ispunjavaju očekivanja). U mom odrazu oni naziru prilike koje su im iskliznule kroz prste: inicijative koje su im mogle biti nadohvat ruke da nisu imali hrabrosti – prešutno pristajanje na diktate patrijarhalnog sustava.
- Odabrali su biti lagani, iako su kasnije poricali svoju zavist prema meni jer sam se našao u povoljnim situacijama. Štoviše, budući da ne pridonose zajednici, moraju izmisliti svrhu života i tako biti skloniji da svoje navodne žrtve učine najvažnijim središtem reprodukcije. Tada bi moglo biti prikladno da ih slavimo kao svece za života; što bi nas oslobodilo odgovornosti da obratimo pozornost na njihovo gunđanje.
To nisam ja. Oni koji ne uspijevaju pronaći osobno zadovoljstvo su – s moje točke gledišta – najnemilosrdniji suci. Bogatstvo koje smo imali bilo je više nego dovoljno za održavanje naših materijalnih zadovoljstava koja smo dijelili. Prijateljstvo između nas bilo je snažno i postojano, neuobičajena pojava koju nemaju svi pojedinci privilegiju iskusiti.
- Zavist doista može biti ružna emocija prema ženama bez djece poput nas koje odluče ne rađati djecu; kaže se da ljude čini slijepima od ljutnje. Imao sam sreću otkriti sve kutke svijeta, voditi život kakav sam želio do samog kraja i biti uključen u partnerstvo puno ljubavi. Svoju bolju polovicu svjesno nazivam “partnerom”, a ne “mužem”. Iako neke žene možda imaju muževe, ja sam imala privilegiju imati pravog partnera uz sebe koji je dijelio moj život.
Smatram se izuzetno sretnim. Imali smo dosta novca koji smo uglavnom trošili na sebe i svoje uživanje. Naša je veza bila čvrsta poput stijene, neuobičajena stvar koju nema svatko u životu. Zavist doista može biti prilično ružna emocija. Ljudi koji nose takvu zavist često usmjeravaju svoj bijes na žene poput nas koje biraju da nemaju djecu.
