Priča o Olgi Jovičić, kćeri pokojnog glazbenika Mikija Jovičića, dirljiv je podsjetnik na srcedrapateljnu priču vezanu uz izuzetnog umjetnika. Miki Jovičić, koji je živio od 1953. do 1996., proizveo je zadivljujući repertoar od gotovo dvije tisuće pjesama, s najmanje dvjestotinjak priznatih kao trajni klasici.
- Miki Jovičić rođen je 21. prosinca 1953. u Batuši kod Požarevca kao prvo dijete Olge i Ljubiše. Nakon brzog razvoda ostao je u Batuši kod bake Vukosave. Još kao student Miki je pokazivao veliki entuzijazam za pisanje, a tu strast je zadržao i nakon završetka Poljoprivredne škole u Požarevcu.
Pet godina posvetio je radu u Jugoslavenskim željeznicama, gdje je stekao reputaciju vrhunskog djelatnika. Ova saznanja podijelio je Bora Vasić, pjesnik i Mikijev blizak prijatelj. Značajna crta njegove osobnosti bila je prirodna sklonost romantici, što je rezultiralo njegovim dubokim vezama s mnogim ženama i suočavanjem s nekoliko slomljenih srca tijekom života.
- Prije dvadesete godine oženio se prvom suprugom Ružicom, koja je potom dobila sina Zorana. Njegov brak sa poznatom pjevačicom Zoricom doveo je do dolaska kćeri Olge. Naposljetku, njegov treći i posljednji brak s Vanjom iznjedrio je sina Stefana, iako nakon njegove prerane smrti. Mikijev ljubavni život bio je buran; svaki od njegova tri braka mogao je poslužiti kao priča za zadivljujući film, a on je intenzitet svojih osjećaja pretočio u trajnu glazbu.
Nakon propasti njegovih romantičnih pothvata i početnog trijumfa u prodaji ploča, Miki je poduzeo hrabar korak da napusti svoj stalni posao i potpuno se posveti pisanju pjesama. Počevši od 1972., započeo je put stvaranja vlastite glazbe, sa svojim autentičnim skladbama. Naime, samo za pokojnog Šabana Šaulića napisao je tridesetak hitova s top lista. Nakon razvoda i niza neuspjelih romansi, Miki je završio u kafiću gdje je naišao na darovitu pjevačicu Zoricu Dimov.
- Priznajući da je samo nekolicina pjevača snimala Mikijeve pjesme, Zorica je gajila ambicije da i sama postane poznata zvijezda. Iako je Miki prepoznao Zoričinu glasovnu ograničenost, on je zajedno sa svojim prijateljima tražio izradu šest albuma za svoju voljenu suprugu. Izvanredni tekstovi, melodije i izvedbe Ljube Kešelja, Dragana Stojkovića Bosanca i Miše Stojićevića istaknuli su se kao neusporedivi.
Ipak, ideja da Zoricu Jovičić pretvori u zvijezdu činila se nedostižnom. Miki je shvatio da mu se neće lako oprostiti, ali je Zorici hrabro prenio stavove cijenjenih glazbenika. Zbog toga se Zorica našla pred teškim izborom da se rastane s njim i povede njihovu djecu. Miki Jovičić je u razgovoru za list “Sabor” prenio nepokolebljivu vjeru u vječnost njegove ljubavi i postojanost njihove veze.
- Priznao je da su Zoricu možda vlastite mane spriječile u ostvarenju snova renomirane skladateljice. Iako je bio shrvan i nedostajala mu je deca, Miki nije imao kiv prema Zorici i iskreno se nadao njenoj sreći sa nekim drugim. Unatoč nepokolebljivoj ljubavi prema Zorici i nadi da će se ponovno sresti, priznao je da se osjeća potuno i nesigurno kako dalje bez nje.
Nažalost, samo mjesec dana nakon ovog intervjua, Miki je napravio sudbonosan izbor koji će zauvijek promijeniti tok njegovog života. Godine 1990. tužan je okončao vlastiti život, svladan nepodnošljivom boli razdvojenosti od voljene supruge. Srećom, podrška ljudi oko njega pomogla mu je da izdrži ovo izazovno razdoblje. Nakon godinu dana razmaka, Zorica se ponovo sastala sa Mikijem, a sa sobom je povela i njihovu djecu.
- Tijekom njihovog razdvojenog vremena stvorio je jednu od svojih najizvrsnijih pjesama pod nazivom “Ti si lijek za moju dušu”. Činilo se da se zadivljujuća ljubavna priča razvija besprijekorno, ali nažalost, ovo radosno poglavlje bilo je kratko. U rujnu 1993. godine krenuli su na put u Zoričin rodni grad u Makedoniji. Tragično, Zorica je tijekom vožnje doživjela čeoni sudar s kamionom; međutim, Miki i njihova kći Olga izašli su s lakšim ozljedama.
U iznenađujućem obratu, prerana smrt Zorice Jovičić osujetila je njezin uspon do zvijezda, gurnuvši Mikija u duboku tugu. Radnici groblja su u zoru pronašli ožalošćenog Mikija kako mirno počiva na Zoričinom grobu na Starom groblju u Požarevcu. Mikiju su u jednom požarevačkom restoranu počele da stižu zapanjujuće vesti o pevačici koja i glasom i izgledom izuzetno liči na pokojnu Zoricu.
- U početku se borio s iskušenjem da je vidi ili čuje, ali jedne ključne večeri skupio je hrabrosti prisustvovati njezinoj izvedbi i gotovo ga je obuzela nevjerica. Sličnost je bila doista izvanredna. Njihovi su se putevi isprepleli, što je dovelo do nove romanse, a ubrzo su izmijenili bračne zavjete. Dana 15. siječnja 1996. godine Miki Jovičić mirno je otišao na vječni počinak, s osmijehom na njegovim usnama. Samo mjesec dana kasnije njegova supruga Vanja rodila je sina Stefana.
