Svojevremeno je bila raspisana potjernica za hapšenjem Branka Jeftovića Jorge (33), koji je tada označen prvi pripadnik milijakovačkog kriminalnog klana koji se sumnjiči za ubojstvo Željka Ražnatovića Arkana. Unatoč činjenici da su umiješani u atentat za dlaku izbjegli temeljitu istragu, Jorgu su već tražili u Srbiji. Dok je bilo poznato da je kobnog dana 15. siječnja bio prisutan u Intercontinentalu, njegova umiješanost u trostruku likvidaciju tada je ostala neotkrivena. Ovaj članak obuhvata mnoštvo informacija od strane raznih medija, te je tako oblikovana i čitava ova priča, čija se isnitinost nikada u potpunosti ne može dokazati.

Nagađalo se o motivima Jeftovićeve smrti, a neki sugerirali da je riječ o odmazdi za atentat na Željka Ražnatovića Arkana u hotelu “Interkontinental” u Beogradu 15. siječnja 2000. Jeftović je bio umiješan u ovo ubojstvo. Ipak, dobrovoljno se predao policiji i odlučio dati izjavu. Nakon razglašenog ubojstva Arkana, on se, kako su objavili mediji, samo desetak dana kasnije pojavio pred istražnim sucem. Oko 16 sati stigao sam u hotel “Interkontinental”.

Bio je tu i moj prijatelj Mandić, pa sam se s njim oprostio. S njim je bio i Arkan, koji je bio zainteresiran da kupi moj “audi A8”. Izašli smo iz hotela kako bismo pregledali auto, čija sam prvotna cijena bila 60.000 maraka. No, odlučio sam spustiti cijenu na 55.000 maraka. Nažalost, Ražnatović je na kraju ipak odustao od kupnje, kako je podijelio i Jeftović. Nakon toga je otišao do restorana, gdje su zvukovi dva pucnja ispunili zrak. Manda je tragično izgubila život u trenutku, dok je Arkan mirno ležao na lijevom boku, a Gavrić se ispružio na zemlji pored njega.

Izražavajući svoju hitnost, izrazio je želju da brzo napusti hotel zbog posjedovanja dozvoljenog vatrenog oružja, koje je imao ovlaštenje za posjedovanje, ali ne i za transport. Na izlasku mi je ugledao kaput koji sam odmah uzeo i predao recepcioneru. Ostao mi je nepoznat vlasnik spomenutog kaputa (nosio ga je ozlijeđeni Dobrosav Garić, koji je naknadno proglašen krivim za tri ubojstva, prim. aut.) – ispričao je Jorga. Nakon što se nakratko vratio kući, brzo se vratio na mjesto gdje se zločin dogodio.

Došao sam do Mirka Tomića, poznanika iz Bosne, a kontaktirao sam i Zorana Uskokovića Skoleta koji je bio smješten u Njemačkoj. Mirko Bosanac i ja krenuli smo prema hotelu “Interkontinental” i primijetili smo jaku policiju oko prostorija dok smo se približavali autoputom. Nakon toga odlučili smo se smjestiti u obližnji kafić u blizini hotela “Jugoslavija”, kako je Jeftović ranije naveo u medijskim napisima. Samo desetak dana nakon eliminacije Ražnatovića, Jeftović je, izjedan strahom za vlastitu sigurnost, žurno pobjegao u stranu zemlju.

Nakon nekoliko godina izbivanja, tragično je preminuo zbog skupe pogreške. Pod dojmom da je akcijom “Sablja” uspješno razbijen cijeli “zemunski klan”, odlučio se vratiti u Beograd. Na suđenju ubojicama Željka Ražnatovića čekala ga je, ne znajući, smrtonosna zamka, prenosi Kurir. Sretko Kalinić i drugi oslobođeni “zemunci” munjevito su se približavali.

Na raskrižju Njegoševe i ulice Koče Kapetana u Beogradu 30. listopada 2004. dogodila se likvidacija. Dok je razgovarao na mobitelu, Jorga se našao na pločniku kada mu je s leđa neočekivano prišao nepoznati muškarac i zadao mu smrtonosnu ranu od vatrenog oružja u glavu. Nakon nesretnog događaja, napadač je nemilosrdno ispalio dodatnih četiri ili pet metaka prema žrtvi dok je ležao ispružen na kolniku. Nakon toga, počinitelj je žurno pobjegao s mjesta događaja u tamnoplavom vozilu marke „golf 4“, opremljenom staklima koja su bila zatamnjena radi privatnosti. Uprkos teškim okolnostima, Jevtović se držao života do dolaska Hitne pomoći. Tragično, život mu je ugasio u Urgentnom centru.

Nakon ubojstva Arkana, Jorginovi suputnici, među kojima su Zoran Uskoković Skole, Zoran Davidović Ćanda, Mirko Tomić Bosanac i Željko Bodiš, sustavno su eliminirani jedan po jedan. Nekoliko tjedana prije svoje prerane smrti, Jorga se pozabavio ovom temom tijekom suđenja za Arkanovo ubojstvo. U nazočnosti suca Dragoljuba Đorđevića ispričao je kako su mu prijetili sudbinom sličnoj Skoletovoj. Jorgino svjedočenje održano je po njegovom povratku u Srbiju nakon četiri godine izbivanja, što se dogodilo samo nekoliko tjedana prije njegove smrti. U prisustvu Arkana i Mande, meni je pošteđen život zahvaljujući konzumiranju kolača. Dok sam večerao u “Braseriji”, zaprepastio me zvuk pucnjave, natjeravši me da krenem prema izvoru. U tom sam trenutku osjetio trenutnu povezanost. Iako nisam svjedočio udarcu Željka, vidio sam kako je napadač pucao u Mandu i Garića. Počinitelj, muškarac afričkog podrijetla ošišane kose, ostao mi je urezan u sjećanje. Iako optužene osobno ne poznajem, sreo sam ih u pizzeriji na Bežanijskoj kosi – svjedočio je Jorga pred sudskim vijećem. Potom je izjavio da dotične osobe – Gavrić, Đuričić i Nikolić – nimalo ne liče na osobu koja je 15. siječnja 2000. pobjegla iz “Interkontinentala”.